Sinoć je kroz Močvaru doslovce protutnjao sudnji dan. Kanadski deatheri Kataklysm, još jednom su Hrvatskoj i Zagrebu pokazali što to znači kad vas oni peglaju.
Grupi Kataklysm prvi dolazak u Hrvatsku 2004. godine, vjerojatno nije ostao u najboljem sjećanju, jer je tadašnji koncert, što se posjeta ljudi tiče, uvelike propao. Tad sam mogao vidjeti uistinu velik bend na djelu. Pred dvadesetak ljudi u MMC Patria u Osijeku, protagonisti takozvanog “Northern Hyperblasta” pokosili su životnu energiju šačice ljudi i odradili savršen koncert. Nisu se pokolebali, a definitivno nisu ni odustali.
Hrvatsku su ipak, nešto kasnije, pošteno pokorili i to 16. siječnja 2007. u Bogaloou, a Močvara im je drugi povratak u Zagreb. Iako se nije tražila karta više, tristotinjak štovatelja pokazalo je da Zagreb ima najluđu metal publiku na ovim prostorima (iako naravno nisu svi bili iz Zagreba, he, he, he). U Osijeku je pred dvadesetak ljudi Maurizio izjavio na bini: “Hej, nikad ne znate, možda se metal može dogoditi i u Hrvatskoj!”. Te su se riječi duboko urezale u pamćenje, a sinoć je došao i odgovor. “Metal se definitivno događa u Hrvatskoj!”, poručio je nevjernicima i zlobnicima Maurizio.
No, krenimo nekakvim redom ovdje i dajmo šansu predgrupama, njih točnije tri. Prvi su pred neznatan broj znatiželjnih očiju izletjeli talijanski Karnak, istehnicirana death metal progresiva, koja je šaptom ušla, zagrmila nešto i onda otišla. Iako sam bacio oko ne bi li ih kasnije uočio, nakon nastupa kao da su zemlju propali.
Nakon njih došli su Finci Dead Shape Figure. Relativno mlad bend s tek dva prava albuma, ali solidnom perspektivom. U razgovoru s basistom i gitaristom benda, doznao sam kako oni sebe smatraju svojevrsnim thrash’n’roll style bendom. Na to treba samo dodati i gas do daske što se brzine tiče te veseljački duh na bini, zbog kojeg su i zapeli za oko. Ta vesela skupina uspjela je navući tridesetakak znatiželjnika od navedenih tristotinjak.
Od Pestifiera, kao true type death metal outleta sam očekivao ipak nešto više od motorne pile na gitarama, ubijanje majke na bubnju i toliko lošeg i neartikuliranog vokala (da, čak i za death metal!), da sam nakon dvije stvari pognute glave išetao van i opleo po pivi čekajući kataklizmu. Live su očaj, no studijski radovi su, pak, stvar ukusa, a o tome ne bih. Uglavno, ocjena žešći šmrc!
I onda, malj u čelo! Ničim izazvani, Kataklysm ulaze i bez zajebancije s nekakvim ušminkanim intro bravurama, sipaju bol i otrov, u pravog dobrog death metala žedan auditorij. Takav beskompromisan i gotovo u stilu kakve predgrupe ulet, još nisam vidio od headlinera! Maurizio Iacono je, međutim, pravi frontman benda. Prava ljudina, iako se prepolovio kilažom u posljednjih sedam godina. Propovijedajući riječ Kataklysma, bez muke je sipao rajski otrov među razularenu gomilu metalaca, koji su s oduševljenjem dočekali sve što im je ovaj bacao ravno u lice.
Nastup su počeli naslovnom pjesmom starijeg albuma “Serenity In Fire”, a promovirali su novi album “Heaven’s Venom” u sklopu svoje tekuće turneje, no odmah iza nje Maurizio je dao prisutnima do znanja što želi od publike. Čim je najavio stvar “Ambassador of pain”, zamijetio sam krv i bol u publici, doslovce. Ali hej, da netko ne bi dobio krivi dojam ovdje, Maurizio je čovjek koji stvarno zna zadiviti publiku. Primijetio je krvavo lice i u stanci između pjesama, zatražio ‘ranjenog’ junaka da priđe i podario mu čitavu pivu. “Mi plaćamo krv pivom!” našalio se, a Kataklysm ponovno opleo po dušama prisutnih.
Ipak, razočarale su me dvije stvari kod njih. Prva, nije bilo bisa, a druga, ništa nisu svirali od “Epica” pa prema starijim albumima. Znači od svojih 10, odsvirali su stvari samo sa posljednjih pet. Pitah Maurizija je li nas toliko mrzi pa ne želi svirati nešto s legendarnog “Sorcery” albuma, a on je kroz smijeh izbjegao odgovor rekavši kako je gitarist Jean-Francois Degenais zapravo ljenguz i senilan te da je zaboravio svirati te stvari. Što je najbolje, J.F. je to i sam kasnije potvrdio, kroz smijeh i dodao toj računici još i alkohol. Koji lik! Ipak, svaka im čast, ali obećao sam J.F.-u da ću ga proganjati sve dok ne odsvira nešto sa “Sorceryja”. Živi bili, pa vidjeli…
Šlag sam ostavio za kraj. Povodom 20 godina Kataklysma i skore proslave te obljetnice, bend je sa sobom u Zagreb dovukao i jedno iznenađenje, pa se možda neki od sretnika nađu i u dokumentarcu o njima. Kapa dolje za 20 godina dobre glazbe i nezaboravnih riffova (osim J.F.-a, koji je većinu zaboravio). Vi koji ste kalkulirali, nabavite si bolji kalkulator. Taj vam je u kurcu. Ovo se definitivno nije trebalo propustiti.