‘Moram napisati ovaj status dok su dojmovi i emocije još svježe. Ukratko svi vi koji ste odrastali ili odrastate u Zagrebu u svojim srednjoškolskim i/ili studentskim danima morate otići u kino pogledati film ‘Zagrebački Ekvinocij’.’ – započeo je svoj Facebook status Ante Zvonimir Stamać, jedan od aktera zagrebačke scene za kojeg se može reći da je prošao sve alter-glazbeničke faze u ovoj zemlji, od bivstva na pozornici, preko diskografije do koncertnog promotora i menadžera. Njegov osobni i iskreni stav nakon odgledanog filma redatelja i scenarista Svebora Mihaela Jelića posebno nas se dojmio, te smo uz njegovo odobrenje odlučili u cijelosti ga objaviti jer više govori o filmu i osjećaju koji budi, nego što bi se to možda tako efektno moglo dočarati ‘klasičnom’ filmskom recenzijom.
Priča oko filma je ta da je ekipica mladih entuzijasta, studenata i srednjoškolaca odlučila snimiti film o jednoj zagrebačkoj večeri iz perspektive šestero mladih ljudi. Znači nešto nalik filmovima “Munje” ili “Kad porastem biću Kengur”, uz tu razliku da su na “Zagrebačkom ekvinociju” radili ljudi bez približne količine iskustva koju su imala ova dva srpska filma, a budžet im je bio takav da s tim novcima ne možeš platiti nekome danas da ti spot napravi, a kamoli film od 90 minuta.
Osim što film izgleda vrhunski, s obzirom na budžet i iskustvo, već je jezik kojim se priča na filmu upravo onaj kojim se priča na ulici i time smo napokon dobili film gdje ljudi ne govore izmišljenim “književnim” hrvatskim jezikom. Osim što je film zbilja zabavan, ali ne i površan i ulazi dovoljno duboko u međuljudske odnose, ono najbitnije je što onima koji su poput mene odrastali u ovom gradu u svojim formativnim godinama izvuče toliko emocija, a najjača je nostalgija.
Fascinatno, jer oni pripadaju tzv. generaciji Z, a ja tzv. generaciji Y. Pa kao ne bih ja to trebao kužiti. Ali u tim godinama, mučili su nas isti problemi, rješavali smo ih na isti način i brijali smo istu spiku. Brijali smo po više manje istim mjestima na isti način. I to je ono što film vrlo realno prikazuje. U suštini generacijska razlika je fiktivna. Jedina razlika koja postoji je u glazbi koja se konzumira. I tu dolazimo do te druge emocije koja se javila.
U filmu je prikazan pobjednički moment HIGH5-a, kad su nastupili u prepunoj Tvornici Kulture i time je taj trenutak zauvijek ovjekovječen. I to je vrh i respekt koji su apsolutno zaslužili. Taj trenutak pobjede pripada toj generaciji.
S obzirom da već 20 godina otkako su se “Munje” prvi put pojavile govorim da “treba snimiti takav film” o ekipi za ekipu i “dati prostora domaćim izvođačima u njemu” žao mi je što moja generacija nije ovjekovječila te neke zlatne momente. One krcate drum’n’bass partije u Močvari, ono kad se otvorila Medika pa su tisuće ljudi dolazile u Piorettijevu, trance partye pod mostom, Antenat i ST!llness u Boogaloou, koncerte Mašinka u KSET-u, onaj vrh stoner vala na House of Pablo festivalu u Tvornici.
Naravno, svatko tko ne pripada ovoj generaciji i pogleda film zapitat će se isto, zašto u “naše vrijeme” netko nije snimio ovako nešto i zauvijek zabilježio taj moment u povijesti ovog grada. Taj naizgled nebitni trenutak jedne najobičnije večeri dok si u dvadesetima, zapravo je cijela esencija te neopterećenosti odgovornostima koje dolaze.
Da se razumijemo, ne brijem ja da je “prije bilo bolje”, emocija je tu jer je prije bilo “moje”. I dapače, mislim da “scena” nikad nije bila plodnija i izrodila toliko brutalnih albuma koliko u prošloj godini, da je očito i filmska produkcija dobila jedan novi moment s ovim filmom, a bome i “Posljednjim Srbinom u Hrvatskoj”. A tek što je “Katalonac” u &TD-u napravio za kazališnu scenu da ne pričam. SAD je najbolje, a bit će još bolje sutra.
Sve u svemu, “Zagrebački ekvinocij” je remek djelo koje je sve svoje mane koje su proizašle ponajviše iz nedostatatka budžeta nadomjestio ogromnom količinom entuzijazma, volje i ljubavi prema filmskoj umjetnosti i ovom gradu.
Ljudi hvala vam na tome, Zagreb je ovo trebao!
Vi ostali brzo u Cinestar.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
