Zdenka Kovačiček ‘The Best Of Collection’ – frka u uredničkim redovima

Ova kompilacija dolazi na valu uspjeha obrade pjesme ‘Frka’ od strane elektro dua Nipplepeople, te iznenadne medijske pompe koja je pred kraj godine stavila Zdenku Kovačiček u fokus zahvaljujući izboru skladbe ‘Elektra’ iz 1978. autora Igora Savina za Chanelovu reviju. I naravno sve to se dakako poklopilo i sa Zdenkinim velikim obljetničkim koncertom u Lisinskom.

  • 42
    Shares
Zdenka Kovačiček ‘The Best Of Collection’

Zdenka Kovačiček svakako može zadovoljno ustvrditi da je prošla godina pripadala njoj, tako da je pomalo šteta što njen izdavač nije pronašao za shodno to popratiti s „Original Album Collection“ edicijom kad se po cijeni jednog albuma nađe po 5-6 studijskih albuma iz prošlosti kojih odavno više nema u opticaju. Umjesto toga u Croatia Recordsu su se odlučili za klasičnu kompilaciju na koju je uvrštena 21 pjesma iz Zdenkine bogate karijere.

Odmah u startu treba reći da je tu riječ o iznimno zahtijevnom uredničkom poslu, kojeg se prihvatio Zlatko Turkalj, jer nije nimalo lako predstaviti u tako ograničenoj minutaži kompletni žanrovski spektar kojim je kroz karijeru kročila Kovačiček. Dakako, treba uzeti u obzir i pravnu šumu kroz koju je trebalo proći za usaglašavanje oko podjele autorskih prava, no to ne bi smjelo biti opravdanje za bilo kakvu manjakavost nečega što nosi naziv „The Best Of Collection“. A ovaj „The Best Of Collection“ nosi dosta manjkavosti.

Za početak nije u redu temeljiti kompilaciju na trenutnoj situaciji, a to je ovdje nespretno učinjeno. Kompilaciju očekivano otvara pjesma „Frka“, koja je prošle godine u obadi Nipplepeople postala ultimativni domaći hit, ujedno i najviše odgovoran za to što je taj elektro duo postao iznimno tražena roba, a odmah potom slijedi „Elektra“ Igora Savina koja pokazuje svu raskoš i kvalitetu početaka eksperimentiranja i upotrebe elektronike u glazbi na nekadašnoj domaćoj sceni. Takvo skakanje iz stila u stil drži vodu i s „The Violin Song“, koju se može smatrati i jednim od temelja eurovizijskih obrazaca kojeg su se desetljećima držale države ex SSSR-a kad je riječ o tom najkićenijem (ili najkičastijem) europskom glazbenom natjecanju. Nije čak ni problem što se potom skače u blues vode s evergirnima „Ja sam žena“ i „Zbog jedne davne melodije“.

Problem nastaje kad se taj kaotični obrazac počne ponavljati bez reda, kronologije i pameti. Tako umjesto da materijal s drugog studijskog albuma „Frka“ bude objedinjen u jednom nizu, on je razbacan po cijeloj kompilaciji pa tako „Volim te kao konja“, „Sanjala sam da sam bila tulipan“, „Sve je isto“ i „Ili…ili“ dolaze na mjestima na kojima ih se ne očekuje po nikakvoj logici, a da se ne govori o tome da još nedostaju svega četiri pjesme pa da album „Frka“ bude prezentiran u cijelosti! Također je estetski nedopustivo da kompilacija i spomenuti album dijele identičnu naslovnicu. Dakle, ispada da je taj album iz 1981. gotovo najvažniji doseg karijere Kovačiček, a to definitivno nije tako, tj. sve ostalo je takvim uredničkim potezom palo u drugi plan, a nešto kasnije će biti riječi i koja izuzetno važna poglavlja su zbog toga izbačena.

Rad s trijom Vanje Lisaka također je nemušto razbacan po kompilaciji („Zbog jedne melodije davne“, „Dok razmišljam o nama“ i „The Lady Is A Tramp“), a kad smo već kod obrada, uvrštavanje „I Got You Under My Skin“ i „Memories Only Memories“ samo predstavljaju još dokaza u površnosti kreiranja kompilacije. Naime, ako kojim slučajem nije snimljeno ništa od njenog hvaljenog angažmana u predstavi „S ljubavlju, Janis“, još uvijek su se mogli uvrstiti prepjev „Mercedes Benz“, pa čak i Gershwinova „Summertime“ koju je proslavila Janis Joplin, a i jednu i drugu pjesmu je Kovačiček snimila u suradnji s Vanjom Lisakom. I tu dolazimo do najveće omaške. Naime, na kompilaciji možemo čuti Zdenku pop pjevačicu, zatim crooner i jazz Zdenku, blues Zdenku, estradnu Zdenku i avangardnu Zdenku, ali Zdenka rokerica nije zastupljena niti jedne jedine sekunde.

Dakle, ne samo da nema ničega što se dotiče Janis Joplin, već nema niti jednog od najjačih trenutaka ex-Yu rocka općenito, a to je glasovita izvedba „Klik tema broj 1“ koju je Kovačiček izvela s tadašnjom zagrebačkom rock grupom Nirvana na ljubljanskom „BOOM Festivalu“ 1973. godine, a to je u najmanju ruku svetogrđe. Upravo je ta osam i pol minuta dugačka pjesma ključ za razumijevanje toga na kojem nivou je bila domaća avangarda rocka s početka sedamdesetih, tj. godinu dana prije nego li je Bijelo dugme objavilo prvi album „Kad bi bio bijelo dugme“ s čim je ‘pastirski’ pristup zauvijek bacio sjenu na svaku pomisao da se na ovim prostorima rock treba promišljati umjetnički avangardno, a ne populističko-pastirski.

“Klik tema broj 1” – karika koja nedostaje:

Nema ni čak ni jedne „Hallo Mr. Elton John“ koju je nekoliko godina kasnije na tom istom BOOM festivalu izvodila kao Zdenka Express. Čak i ako bi se bilo toliko ignorantski nastrojen, gledalo kroz prste i pomirilo s tim da se rock faze Zdenke Kovačiček ne moraju čuti na jednoj ovakvoj kompilaciji, kako onda objasniti ne uzimanje u obzir dueta „Pa to je krasno“ s kultne Šerbedžijine ploče „Ne daj se Ines“ iz 1975. godine?

Uz sve navedeno, ova kompilacija bi mogla biti i jedinstvena u obrnutom kronološkom pristupu. Iako nije slagana kronološki, kronologije se iznebuha hvata na samom kraju gdje su uvrštene „Mi i jutro“ i „Djevojčice (U pola dva)“ Dua Hani, u kojem je Kovačiček s Nadom Žitnik i započela karijeru. Pa ako s tim nije mogla biti otvorena kompilacija i ako te pjesme poput ostalih nisu ‘filingaški razbacane’, onda stvarno ne postoji logika po kojoj bi se jedna za drugom trebale naći na samom kraju, čime se odašilje poruka kao da je riječ o nekakvim restlovima do kojih površni slušači kompilacije jedva da će stići preslušavanjem.

Dakle, Zlako Turkalj složio je zbrda-zdola kompilaciju fokusirajući se na zgoditke sadašnjeg trenutka u prvom dijelu kompilacije, dok je drugi prepustio rasulu, potpuno propuštajući nekoliko značajnih poglavlja bez kojih se ne može dobiti dovoljno široka slika u najvažnijim i najzvučnijim detaljima o osebujnosti karijere jedne od naših najvažnijih pjevačica. Gotovo da zbog ovakvog ishoda treba zažaliti što su se prošle godine dogodile jedna „Frka“ i „Elektra“ zbog toga što je to toliko zamaglilo urednički fokus.

No tako je to u svijetu popa – vide se samo vrhovi ledenog brijega, da se metaforički izrazim. U svijetu rocka je malo drugačije. Pjesmu „Klik tema broj 1“ teško da itko s ovih prostora može obraditi energičnije i lucidnije od originala. Upravo stoga neuvrštavanje bar tog tog iznimnog momenta na ovu kompilaciju čini zvučni portret „Žene za sva vremena“ nepotpunim.

Ocjena: 6/10

(Croatia Records, 2017.)

  • 42
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X