Zdenki Kovačiček pripala je čast zatvoriti ovoljetni Jazz Garden program u Vintage Industrial Baru. Nastupit će danas, u srijedu 13. rujna praćena gitaristom Brankom Bogunovićem Piffom.
Kako inače održavate glas?
Zdenka Kovačiček: A nikako. (smijeh) Pa to je meni glupo. Ja još uvijek ne znam što to znači održavati glas. Mislim da je možda važnije održavati tjelesnu kondiciju, nego sam glas. Kad stanem na scenu i uzmem mikrofon, glas jednostavno dođe. To je sve nekako više u glavi, nego u ‘održavanju’. U biti, mislim da je spavanje najvažnije. Moram biti naspavana kako bih manipulirala svojim glasom. Tjelesna kondicija je bitna za to održati i da ste u stanju prenijeti osjećaj na publiku punom snagom. Znaš onaj zadnji koncert, koji je u biti bio početak ljetnog programa Vintage Industriala, kad smo morali preseliti unutra u dvoranu? Bilo je vjerojatno nekih 400 ljudi. Mislila sam da ću umrijeti, da ću se srušiti (smijeh). Moja prvotna želja bila je da ja doživim publiku više nego publika mene, a publika je bila fenomenalna. Oni su tražili maksimum. Stajala sam na štiklama i visokoj pozornici, što je automatski dvostruka energija koju moraš davati prema van, nego kad si u nekom malom prostoru, kad je vrt i kad je to malo intimniji doživljaj. Dakle, tu je važna ta tjelesna kondicija jer glas dođe sam. Morate prenijeti energiju. Evo, sad ujutro nemam glasa, ne znam bi li uopće i mogla pjevati, ali do navečer sve sjedne na svoje. Zapravo, volim taj svoj prijepodnevni osjećaj bez glasa. Tek onda mogu krenuti. To ‘bez glasa’ je početna točka prema širini, otvaranju, malo po malo.
Zanimljivo je to vaše opažanje iz iskustva da veći prostor i više publike zahtijeva i veću količinu uložene energije.
Zdenka Kovačiček: Da, puno tu stvari igra. Ista je stvar i s pratnjom. U takvoj situaciji većih prostora također nije isto je li vas prati jedna akustična gitara ili bend. Bend daje podršku, bend gura. Piff (Branko Bogunović , op. a.) meni izvrsno drži ritam i daje melodiju, ali s njim moram udvostručiti energiju da bi to bilo kako treba. Pogotovo jače stvari poput Janisinih. „Frka“ je meni pravo opuštanje nakon takve ‘blues deračine’. I baš mi je drago da smo i to otkrili, da to publika voli. I na tom koncertu smo završili s „Frkom“ jer je publika nekoliko puta tražila da se ponovi. Obožavaju pjevati onaj stih: „Otkrila sam ljubav i guzicu“. Ljudi su baš zgodni i smešni. Vole zafrkanciju. Tako je i koncert tada završio, ponovili su poslije valjda jedno dvadeset puta: „ljubav i guzicu“. To je meni slatko. Obožavam publiku i sad mi je drago što me voli i mlađa publika. S „Frkom“ smo napravili comeback. I moram sad reći da ćemo reizdati „Frku“.
To sam vas upravo htio pitati.
Zdenka Kovačiček: Tijekom jeseni ćemo izdati „Frku“, ali kao “Greatest Hits Collection” jer je jaka inicijativa iz Croatia Recordsa da to bude objavljeno.
Što još planirate?
Zdenka Kovačiček: Moram reći da ću 29. studenog imati veliki koncert u Lisinskom. Možda i posljednji te vrste, jer ne znam hoću li više biti sposobna za tako veliku stvar, jer to zahtijeva puno rada i energije. Moram čuvati zdravlje i tijelo. Na koncertu će se pojaviti svi moji dragi suradnici i prijatelji. Zamišljeno je da sve bude kao nekakav performans, nekakav zbir svih mojih nastupa i suradnji, tako da ga je pomalo teško nazvati klasičnim koncertom, ali mislim da će biti super.