Akustika – akustične večeri utorkom u zagrebačkoj knjižari Rockmark iz tjedna u tjedan brojale su glazbenike i nastupe koji su dosegli brojku 83, a glazbenika, koji su na najrazličitije načine akusticirali, doslovce stotine. Jedna od glavnih i odgovornih za obogaćivanje te vrste (akustične) scenske ponude je Željka Rudar.
Koga smatraš najzanimljivijim, koga najupečatljivijim, a koga najposjećenijim izvođačem?
Željka Rudar: Huh, uvijek nezahvalno pitanje, ali znam da nećeš od njega tako lako odustati (smijeh). ChocoJazz curke su mi bile izrazito zanimljive, jer su u svemu tome nastupale bez akustične gitare, stvarale zvuk trganjem novina i, ako se ne varam, šalica vode im je poslužila kao instrument, kao i Queen of Sabe, koja nije bez razloga do sada bila pet puta gošća Akustike. Dunja odnosno Lovely Quinces je definitivno imala jako upečatljiv nastup, jer iako nastupa solo, samo s gitarom, stvara energiju benda u punom sastavu, a mislim da su među najposjećenijima definitivno bili Viktor Fogg i oni su u biti po prvi put prekrcali Rockmark, na ugodno iznenađenje i nas i njih samih.
S kime ti je bilo najugodnije surađivati i zašto?
Željka Rudar: Skroz iskreno, baš sa svima, zaista bez ikakve diplomacije. Svaki taj susret, suradnja i upoznavanje su svojevrsno iskustvo, od kojeg su se izrodila i pojedina ljepuškasta poznanstva i prijateljstva.
Koga još nisi uspjela dovesti, a jako bi htjela čuti tog izvođača ili bend u jednom takvom izdanju?
Željka Rudar: Josipu Lisac. Tako da, ako pročita, neka se javi. Ili neka očekuje poziv (smijeh).
Što tebi znači akustično muziciranje i predstavljanje te vrste?
Željka Rudar: Rekla bih povratak osnovama i počecima. Više-manje, svi koji smo ikada započeli učiti svirati gitaru, to je bilo na akustičnoj gitari… A i ima mi nešto posebno u tome kada čujem poznate naelektrizirane melodije i tonove, u toj akustičnoj i naizgled jednostavnoj formi.
Koga od etabliranijih bendova posebno pamtiš i po čemu?
Željka Rudar: Hm, opet nezahvalno pitanje… Ne odustaješ? Morat ću ih opet nabrojati nekoliko (smijeh). Definitivno Meritas, jer smo dosta dugo dogovarale datum i nestrpljivo sam iščekivala njihovo otvaranje treće sezone i onda je na tonskoj probi sve krenulo u nekom čudnom smjeru – od kamere koja nije dobro snimala do mikrofona koji se na trenutke kvario i zujao, da bi na kraju cure izvukle maksimum i pokazale kakve su profesionalke i super sve odsvirale (smijeh). Zatim Nina Romić, zbog nekog posebnog ugođaja akustične intime koji je stvorila svojim nastupom. I svakako Elemental – jednostavno jer sam njihov fan i na svakom nastupu koji sam do sada odgledala sama sebi sam govorila ‘Njih želim čuti akustično’. Ne trebam ti ni isticati val sreće nakon što smo dogovorili akusticiranje. (smijeh).
Kako je došlo do riječkog Tunela i koji su dojmovi nakon prve godine?
Željka Rudar: S kolegama s Muzike jednom sam prilikom kroz razgovor spomenula kako bi bilo kul gostovanje Akustike i izvođača i izvan Zagreba i spletom pogodnih okolnosti pružila se prilika u Tunelu. Pokazalo se to odličnim potezom, ponajviše iz očitog razloga – Rijeka je puno manja od Zagreba i nema toliki broj raznovrsnih zbivanja kao što je ovdje. Na neki način smo uspjeli obogatiti koncertni život Rijeke, riječkoj publici u akustičnom obliku predstaviti mlade domaće glazbene snage, a zahvaljujući Luki Belaniju te bukerima koji osluškuju zbivanja u gradu i dva inozemna imena, a izvođačima koji do sada nisu nastupili u Rijeci, pružiti priliku da to učine.
Namjeravaš li otvoriti još jednu podružnicu programa negdje?
Željka Rudar: Ideje uvijek postoje, no s ničim se još nije krenulo u realizaciju, tako da je o tome zaista prerano govoriti. Svakako bi bilo odlično i regionalno predstaviti izvođače kroz Akustiku, ali vidjet ćemo. Dalje>>