Razgovor s pobjednikom prvog prvenstva Hrvatske u slam poeziji i našim ovogodišnjim predstavnikom u Europi.
Šibenik se ovog tjedna prvi put suočio sa slam poezijom. Splitska udruga DADAnti, čiji podnaslov glasi “Udruga za promicanje eksperimentalne umjetnosti iz Splita” poslala je u klub Azimut svojih pet najistaknutijih članova da nastupe na “Sajmu riječi, ritma i pokreta”. Za razgovor smo odabrali Željka Barišića, prvaka Hrvatske u slam poeziji, koji se nedavno vratio s Europskog prvenstva u Estoniji.
Aktualni ste prvak države u slam poeziji. Hrvatska, dakle, ima prvenstvo u slam poeziji?!
Da. To je bilo prvo, povijesno prvenstvo Hrvatske u slam poeziji, tako da ću vjerojatno biti zapisan u analima hrvatskog slama.
Gdje se to odigralo?
To je bilo u Zagrebu krajem lipnja, u klubu Močvara. Organizatori su bili splitska udruga DADAnti, čiji sam član, i zagrebačka udruga URK. Bilo mi je iznenađujuće kad sam vidio da je odaziv bio velik, ali to je valjda zato što Močvara već ima svoju uhodanu publiku, pa kod njih na bilo kakvom događaju uvijek bude ljudi.
I kako se to boduje? Je li publika sudac ili postoji žiri?
Bio je žiri. Kod slama se uvijek bira žiri iz publike, nasumično. Ovoga puta bila su tri člana iz publike i tri “stručna” člana. Ocjene su od jedan do deset, na kraju se sve zbraja i od nas sedamnaest ja sam bio prvi.
Šibenčani nisu navikli na večeri slam poezije, pa su u Azimutu pristojno pljeskali i odobravali. No, na takvim manifestacijama atmosfera je inače navijačka…
Tako je. Bit slama i jest interakcija izvođača i autora s publikom. Publika je uključena u cijelu priču i to je u samoj definiciji slama. To je poezija koja se govori napamet, pred publikom koja ocjenjuje tu izvedbu. To je možda najtočnija definicija.
Koliko sam vidio, tu ima i dosta glume…
Da, nedavno sam bio na prvenstvu Europe u Estoniji i, zapravo, tamo je bilo zanimljivo vidjeti različiti dijapazon sudionika. Manje-više sve se svodi na isto: što bolje i što efektnije izvesti svoju pjesmu na bini. Međutim, na nekim izvođačima se vidi da su iz kazališta, to vidiš po grimasa i pokretima, ja volim reći da su oni malo preslemani.
Znači, treba naći mjeru.
Baš to. Poanta slama je ga ipak izvodi pjesnik koji se bavi poezijom. Ili još jednostavnija definicija bila bi da to izvodi pjesnik u svakodnevnoj odjeći.
Išli ste na Europsko prvenstvo kao prvak Hrvatske? Jel’ to tako ide?
Pa da.
I kako to izgleda kad se izađe na europsku scenu?
I mene zanimalo baš to – kako to izgleda u inozemstvu. Nisam bio pod pritiskom, niti sam imao tremu. Otišao sam otvorenog uma. Slam je i u Europi još u povojima, ovo je bilo tek treće prvenstvo, pa publika nije baš ni naviknuta na slam. Više je to nekako bila “akademska” poezija, a manje ulična. Bio sam zadovoljan nastupom. Nisam prošao prvi krug, ali mi se nekako čini, bez da pokušam opravdati sebe, da je tamošnja publika više sklona tom akademskom pristupu, jer se sve odvijalo u jednom sveučilišnom gradu.
A jezična barijera? Je li bilo prevoditelja?
Neki su izvođači govorili na engleskom, ali i mi koji smo izvodili na materinjem jeziku imalo smo pisane prijevode na bini i na estonskom i na engleskom. Tako da se moglo lako pratiti. Ustvari, svatko od nas mogao je tamo pobijediti. Svi su slemeri tamo bili okej. To je pitanje trenutka, raspoloženja, inspiracije…
Koja država ima najjaču scenu?
Meni se čini Njemačka, a dosta se radi i po Francuskoj, gdje je ove godine bilo Svjetsko prvenstvo. Mislim da je pobijedio neki Britanac.
Kako ste se uopće našli u slam poeziji?
U Hrvatskoj je to, kao i u Europi, još u povojima. Postoje neke grupice ljudi u Zagrebu, Koprivnici, Sisku… Znao sam za slam odavno, ali nisam imao prilike nastupati. Krenuo sam preko ovih naših “DADAnti večeri”. Oduvijek sam volio gestukulirati dok izgovaram poeziju, bilo mi je uvijek nekako dosadno samo čitati s papira.
Znači, prvo ste bili “običan” pjesnik…
Jesam. Imam dugu povijest pisanja, objavio sam četiri knjige – dva romana, zbirku pripovjetki i zbirku poezije, sad mi je izašla i nova. Moja poezija je jednostavna, narativna, a to je blisko slamu. No kad se zasitim toga, znam malo eskperimentirati s jezikom.
U Šibeniku se vidjelo da je peformans bitan dio nastupa članova udruge DADAnti. Je li to sastavni dio slam poezije?
Može biti. Međutim, slam je tu dosta strog. Moramo razlikovati performans poeziju i slam poeziju. Kod performansa možeš koristiti različita pomagala na sceni, kod slama autor ne smije imati ništa. Dozvoljen je samo papir, mada bi i on trebao biti izbačen.
Proljeće nije komunist
(Pjesma koju je Željko Barišić izveo u Šibeniku nakon kraćeg boksačkog performansa)
Problemi ekonomske znanosti su pičkin dim
Samo otiđite na tržnicu ili sajam, sve će vam biti jasno
Ja odem u crkvu, tamo izvadim dušu iz tijela i razgovaram s Isusom
On je skroz cool tip i nema nikakvih nedoumica oko tih pitanja/problema
Einstein je pao prvi srednje i pravio je probleme
Već tada je znao u kojem se smjeru treba kretati
Općenito ne sumnjam u zgrade, njihova me statika čini mirnim
Leopard isto tako nije taj koji će previše razmišljati o ćudoređu
To je u redu, jer to ne povlači posljedice koje zbunjuju
Dušni dan također za mene ima određenih prednosti
Ako bih to pojednostavio taj dan se sjećamo mrtvih
Koji su nekad dijelili iste prijepore s nama
Oni su sad s druge strane i sigurno znaju nešto više
To je dovoljno da ih cijenim
Vino i cigarete pokazuju potencijal i napredak
Voda teče u mlazu
slijeva se niz oluke
kaplje kap po kap
tvori lokve
otičeeee
To su dani kada obično tuga raste u nama
Bure i snjegovi su inspirativniji, oni fijuču
fiju
fijuuuu
fijuuuuuuuuuuuuu
Tada mislimo da rastemo
Tada se djetinjstvo budi u nama i općenito smo zadovoljniji
Problem proizilazi iz toga što se ljudi ne vole koncentrirati
Bauljaju okolo misleći da će žurba donijeti spokoj
Ja gledam kako vrtovi rastu, kako cvijeće u njima buja
I kako se bliži proljeće, koje ne odgovara ni na čija pitanja
A, proljeće nije komunist
Proljeće je moj brat i mi spariramo u ringu
Tekst objavljen u suradnji s portalom TRIS.com.hr