Hvaljeni prošlogodišnji album ‘jantar’ dobio je i svoje vinilno izdanje, a tim povodom i povodom skorašnjeg zagrebačkog koncerta, razgovor je bio neizbježan s ovom nadasve zanimljivom grupom koja pored glazbenog njeguje i svoj prepoznatljivi vizualni izričaj.
Eva Badanjak, Sara Ercegović, Ivona Ivković i Tanja Minarik ili skraćeno i objedinjujuće: Žen – sveženska grupa koja je i sa svojim drugim dugosvirajućim uratkom ‘Jantar’, objavljenim prošle godine zasluženo dobila hvalospjeve kritike i izazvala interes kod publike. U srijedu 20. siječnja Žen nastupaju u zagrebačkom Attacku zajedno s francuskim Milkilom i zagrebačkim indie veteranima Šumski. Za djevojke je to poseban nastup i zbog toga što će promovirati vinilno izdanje albuma ‘Jantar’ te večeri. Naravno to je opet dobra prilika za pogledati ih uživo iako su ove sezone imale zgusnuti niz koncerata upravo u Zagrebu., a povodom svega navedenog razmijenili smo nekoliko informacija s Ivonom i Evom.
Kritika vas hvali, voli vas publika, ali se u jednoj bitnoj stavci razlikujete od ostalih izvođača sličnog statusa, a to je da se ne držite one taktike da što rijeđe nastupate u Zagrebu, već upravo suprotno. U manje od tri mjeseca Tvornica, Močvara i sad AKC Attack. Zašto? Koja je vaša staregija, ako je ima?
Eva: Ne bih to nazvali strategijom: spomenuto razdoblje je upravo bilo i vrijeme promocije našeg drugog studijskog albuma. Jednostavno, željele smo se predstaviti koncertima i domaćoj publici s obzirom na to da nam je posljednji nastup u Zagrebu prije promocije u Tvornici bio godinu dana prije toga. U Attacku promoviramo naše prvo vinilno izdanje, tako da je to posebno bitna promocija.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=7emRo5U4nd8[/youtube]
Naravno AKC Attack ujedno je i proslava vinilnog izdanja albuma„Jantar“. Koliko vas vinil čini sretnijima spram, recimo, CD izdanja?
Ivona: Vinil je ipak vinil, medij koji s pravom ima status kakav ima. Bome smo se i načekale i nedavno ga konačno i dočekale, stoga ćete od nas već i sam spomen vinila dobiti samo osmijeh – jer su ploče konačno tu.
U video produkciji ste također izuzetno aktivne u posljednje vrijeme. Upravo je objavljen „Žal“, a prije njega „Igra protona, neutrona i elektrona“, te „Kraj početak“, kojom je ujedno bio i najavljen album „Jantar“. Kako to možete objasniti i naravno je li to vama zadovoljavajući ritam, ili možda još uvijek presporo što se tiče video produkcije?
Eva: Nikako nije sporo, ovim ritmom malo i nadoknađujemo nedostatak video produkcije za prvi album.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=dOe41xYhicg[/youtube]
Kako ste došle na ideju igranja sa spolovima i njihovim ulogama na „Jantaru“?
Ivona: Ispravak: igranja rodovima. Spol je biološka odrednica, rod je onaj društveni i/ili osobni konstrukt u kojeg se stavljamo tj. u kojeg nas stavljaju. Rod je fluidan, promjenjiv, višeznačan, neodređen, ugniježđen u jeziku i načinu izražavanja. Naš jezik to dozvoljava, pa zašto ne iskoristiti, je li to uistinu toliko bitno?
Nije bitno, koliko je originalno. Ostaje i pitanje zašto?
Eva: Htjele smo zaobići standardne sheme, ova nam se učinila simpatičnom i u skladu s odbojnosti prema sistemu u kojemu mnogi od nas žive. Pjesma jednostavno ne želi biti rob kalupima koji nam se nameću od rođenja i zato je postala bor.
Ako spolovi tj. rodovi više nisu važni u ovoj našoj post moderni, koju društvenu podjelu držite važnom i relevantnom za ljudsko ponašanje i općenito društvena gibanja?
Ivona: Podjele su ljudski način da shvate jednu veću cjelinu, u nemogućnosti shvaćanja veličine tog jedinstva, dijelimo se rodno (binarno), klasno, vjerski, etnički, starosno, da ne nabrajam na koje sve načine… Za ljudsko ponašanje je najbitnija ona podjela na to jesi li čovjek ili ne-čovjek: imaš li empatije za druge i u kojoj mjeri možeš razumjeti potrebe sebe i svijeta oko sebe. Dalje>>