Hvaljeni prošlogodišnji album ‘jantar’ dobio je i svoje vinilno izdanje, a tim povodom i povodom skorašnjeg zagrebačkog koncerta, razgovor je bio neizbježan s ovom nadasve zanimljivom grupom koja pored glazbenog njeguje i svoj prepoznatljivi vizualni izričaj.
Što za vas predstavlja jantar. Zašto ste odabrale takav naziv za album?
Eva: Jantar je nešto staro, nešto drevno, nešto moćno i simbolično. Povezanost sa prirodom.
Što ste željele usavršiti s „I onda je sve počelo“, a što ste željele izbjeći?
Ivona: Nakon prvog punokrvnog studijskog iskustva s prvim albumom znale smo već na koji način želimo, tj, ne želimo raditi drugi album. Željele smo sudjelovati i odlučivati u cjelokupnom procesu nastajanja albuma, produbiti zvučnu sliku, brusiti i i oblikovati zvuk i njegovo kretanje.
Jeste li uspjele u tome?
Eva: Vjerujemo da jesmo… I opet, ova iskustva ćemo otisnuti na izradu sljedećeg albuma, i tako dalje, iznova i iznova…
O uzorima bi vas možda bilo uzaludno pitati, jer iz vaše glazbe izvire sijaset samo stilova i pravaca, no kako kreirate vaše albume? Razvijate li koncepciju izvan glazbe i onda glazbom naknadno oblikujete željeno tkivo, ili puštate na probama da vas inspiracije odnese u njoj željenom smjeru?
Ivona: I jedno, i drugo, i treće i još ponešto. Ideje nastaju iz osjećaja, koji pak nastaje iz doživljaja vanjskog i unutarnjeg svijeta, glazbom se taj osjećaj prenosi i dijeli među nama samima, a onda i s publikom, to je poput razgovora, kao kad te netko nešto pita, imaš potrebu odgovoriti: tako npr. Eva pita ili izjavi Ivoni i Sari neku melodiju, onda mi odgovorimo – to je ta sukreacija, oblikovanje zvuka u doživljaj. Proces nije jednosmjeran niti je uvijek isti, ovisi uvijek o nama, našim trenutnim stanjima i našim međusobnim odnosima.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=AsJPEmTtC6c[/youtube]
Objavljujete za austrijski Unrecords, no kako je s publikom? Je li to i dalje ‘ista grupica’ ispred pozornice od prije par godine, ili i tamo stvari postepeno okrupnjavaju kao i ovdje?
Eva: U Austriji od samih početaka imamo vjerne fanove, ali i stalno rastuću publiku, jednako tako i ovdje. Stvari okrupnjavaju, kako si to dobro rekao.
I naravno ovo što postižete na domaćem terenu svakako je u domeni uspjeha, jeste li to željele, ili vas ipak muče limiti našeg podneblja i vjerujete li da Žen zaslužuje više?
Ivona: Da, definitivno je lijepa nagrada prepoznavanje od strane kritike i publike, nazvali bi to uspjehom. Ograničenja i granice? Nadići ćemo ih, na vlastiti način.