Zoran Majstorović i Iva Bittová ‘Ethnicities’ – soundtrack apokalipse

Ugledni riječki glazbenik snimio je zajednički album s legendom world music scene.

Zoran Majstorović i Iva Bittova ‘Ethnicities’

Za Zorana Majstorovića se stvarno može upotrijebiti ona latinska izreka nomen est omen – multiinstrumetalist koji pored gitare kao omiljenog mu instrumenta još svira i oud, saz, charango, pipu, tamburicu, cindru, mandolinu, ukulele i sitar, ostvario je stotinu suradnji samo na međunarodnom planu i sa stranim glazbenicima, dok se na domaćem terenu možda lakše zapitati s kim nije surađivao. Ako se samo ovlaš zna za taj njegov background onda ne treba pretjerano slavodobitnički gledati iz onog našeg poznatog kompleksaškog kuta manje vrijednosti na zajednički album koji je snimio s Ivom Bittovom, češkom avangardnom pjevačicom, violinisticom i kompozitoricom. Album „Ethnicities“ stoga je rad dvoje ravnopravnih glazbenih divova, jer su jedino glazbeni divovi u stanju snimiti takav album.

Krenimo samo od ‘tehnikalija’. “Album smo snimili 16. rujna 2019. u jedno prijepodne. Iva je desetak dana ranije, uz Porto Etno orkestar koji vodim, nastupala u Rijeci na festivalu Porto Etno i nakon toga ostala na odmoru na Krku. Kako smo zadnjih godinu-dvije u intenzivnom kontaktu, nakon tog koncerta smo razgovarali i odlučili snimiti improvizirane skladbe bazirane na tradicionalnoj glazbi iz raznih dijelova svijeta”, izjavio je nešto ranije za ovaj portal Majstorović. Dakle, „Ethnicities“ spada „one and down“ red albuma, kako se obično nazivaju djela snimljena u prvom pokušaju (eng. one take, op. a.). U jednom prijepodnevu i nema više vremena od toga za djelo od deset punokrvnih skladbi isprepletenima s različitim instrumentarijem i pjevanjem. Majstorović je za tu priliku svirao gitaru, oud, sazom, ukulele i koru, ovisno o pjesmi, i time stvorio bogati zvučni dijapazon koji odgovara na izazov da „glazba na ovom albumu predstavlja istraživanje svjetske glazbene tradicije nadahnute autentičnim ili imaginarnim krajolicima i ljudima, a improvizacija sve to spaja“, kako ujedno piše i na samom omotu.

Iako je jazz Majstorovićeva ljubav i glazbena baza, na „Ethnicities“ on je samo utkan kroz improvizacijski pristup, dok izričaj definitivno pripada world musicu. Obzirom na izbor instrumenata koji pripadaju zemljama južnog sredozemlja, „Ethnicities“ ponajviše odzvanja u stilu arapskog melosa, dakako toj atmosferi posebno pridonosi vokalna interpretacija Ive Bittove poznate po specifičnom grlenom pjevanju zbog kojeg bi je svatko tko je prvi put susreće uvijek prije smjestio u Maroko ili Tunis, a ne rodnu  joj Češku. No taj ženski grleni način pjevanja jest nešto što povezuje folklor ljudskog roda od pamtivjeka, jer izražen je i u našim krajevima, ali i u američkoj Navaho naciji (jedna pjesma na albumu i nosi naziv „Navajo Nation“ i kroz nju Bittová također radi tu sveljudsku poveznicu).

Za razliku od svima nama znanih politika isključivosti, tj. popularno zvanih politika ‘brojanja krvnih zrnaca’ kako bi se cjepidlačilo s nekim genetskim potpisima, Bittová i Majstorović kao da rade obrnuti proces, oni traže točke koje nas sve spajaju kao ljude, zajednički korijen koji je i dan danas neizbrisiv kod svih. U tom kontekstu je „Ethnicities“ album impulsa instinkta. To nije album (ciljane) harmonijske ugode. Harmonijsku ugodu Bittova krikom presiječe već u uvodnoj „Rhinos And Dunes“. Već tada taj njen krik probode utrobu nelagodom, jer kako drukčije može zvučati pjesma u čijem nazivu je jedna od danas najugroženijih životinjskih vrsta, ona koja je na korak do potpunog istrebljenja. Od tog trenutka pjesme na albumu, bez obzira na njihovo globtrotersko ruho kao da nalaze istoznačnicu u tugi i boli (što kulminira izuzetnom posljednjom skladbom „Uluru”).

Album je objavljen pred sam kraj prosinca, no ta njegova tuga i (grlena) bol nekako jače odzvanjaju u slušateljskim ušima danas dok cijeli jedan kontinent južne hemisfere gori, dok poludjeli klaun na čelu najmoćnije sile provocira svjetski sukob na sjevernoj hemisferi i kad se čini da su tuga i bol najglasniji unutrašnji krikovi svih naši etniciteta. Bilo bi suludo kazati da je ovo dvoje umjetnika ciljano htjelo pogoditi taj motiv u tom jednom prijepodnevnom terminu tijekom kojeg su snimili album. Prije je riječ o tome da su kao senzibilni ljudi htjeli napraviti zapis nečega što ni sami nisu znali otkud im dolazi, a taj moment realnosti je nekako došao sam od sebe upravo zahvaljujući onom nepremostivom u našim etnicitetima, onom što su Bittová i Majstorović htjeli pomiriti. „Ethnicities“ u ovom trenutku zvuči kao sountrack (naše) apokalipse, ali soundtrack koji nas neće ostaviti bez utjehe.

Ocjena: 9/10

(Samizdat, 2019.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X