Zoster ‘Najgori’ – kokain, heroin, ja nikog se ne bojim

Mostarski bend Zoster objavio je svoj peti studijski album ‘Najgori’, ujedno prvi pod etiketom Croatia Recordsa.

Zoster ‘Najgori’

Prošlo je skoro desetljeće od posljednjeg studijskog albuma grupe Zoster. Te 2014. album „Srce uzavrelo“ predstavljao je prekretnicu u radu grupe jer se radilo o konceptualnom djelu inspirirnim likom i djelom Gavrila Principa. „Srce uzavrelo“ balansiralo je na onom poznatom ideološkom „heroj ili zločinac“ rubu, ali se u konačnici dosta toga svodilo na prikaz unutrašnje borbe kako bi se dočarala situacija koja iznjedri takav jedan karakter koji je svojim djelom zauvijek obilježio jednu značajnu svjetsku epohu.

Bend koji je od 2000. godine, tj. početka svoje karijere provocirao i ukazivao na društveno crnilo pretežno kroz reggae zvuk s tim albumom nije skrenuo sa svog puta, ali je s njim angažirano tražio i neki herojski motiv za pružanje otpora istom tom crnilu.

Novi album „Najgori“ zadržao je u sebi komponentu konceptualnog prethodnika, ali je pak uronio u crnilo kao niti jedan album Zostera dosad. Ovog puta nema ni tračka svjetla, već se ulazi u psihološko biće najgorih, tj. najgoreg među nama. Otud i naziv albuma. Otkud su krenuli ‘naši najgori’, što su ih učili u djetinjstvu i mladosti, u što vjeruju i imaju li uopće neke ljudske vjere u sebi, što je za njih ljubav i jesu li je ikad doživjeli, neka su od pitanja na koja Zoster na „Najgorem“ traže odgovore kroz deset, lirski gledano, olovnih brojeva, ali glazbeno pitkih, čak i plesnih komada.

Kao da nisu htjeli da zvučna podloga predstavlja neki eventualni (artistički) problem na putu toga da narativ „Najgoreg“ dopre do sivih stanica slušatelja i unese nelagodu. U neku ruku tako nešto može i škoditi bendu koncertnog eruptivnog karaktera kakav je Zoster, ali je izgleda i po tu cijenu morala biti ispričana ta pričao o balkanskom paganinu, razobličavanju takvog ljudskog karaktera i prodiranju u mehanizam takve ljudske duše.

Zoster je tom svom fiktivnom liku nadjenuo ime Tadija. Tadijin put je suprotan od onog poznatog Platonovog filozofskog motiva, prepričanog dijaloga između Sokrata i Glaukona, o čovjeku koji treba izaći iz pećine. Tadija iz civilizacije i religije (kakve god one bile) putuje prema pećini. On je usmjeren devolucijski, tako se ponaša, a kompleks Boga ga neumitno vodi prema tome da se pretvori u zvijer (ne životinju, već zvijer, razlika je velika jer životinje su u balansu s okolinom, a zvijer konfliktna krajnost potpunog disbalansa s okolinom).

Pojednostavljeno kazano; u kontekstu (glazbene) sadašnjice u kojoj udivljenje mlade publike izazivaju razne devijantne „Tadije“ primjerice u popularnom trap narativu, Zoster bez rezervi iznosi dijagnostička završna poglavlja takvih i sličnih „kokain, heroin, ja nikog se ne bojim“ priča. Uz sve, iako bi po svoj logici stvari Zoster trebali zauzimati mainstream poziciju u sadašnjem trenutku, grupa se doima kao duboki intelektualni underground spram sijaseta popularnih konfekcijskih buntovnika ‘plitkog gaza’. I čini se da je to dobro.

Na albumu „Najgori“ su pored starih članova benda Maria Knezovića, Atille Aksoja i Gorana Rebca sudjelovali i novi članovi Silvije Nuić (gitara), Anes Beglerbegović (bubanj), te kao gosti Miron Rafajlović (trube), Johnny Gomez (perkusije), Edvin Hadžić (bas), Đani Pervan (bubnjevi), Lidija Kordić (prateći vokal), a do njegove objave pola materijala bilo je predstavljeno kroz singlove s pratećim video spotovima, od turobnih „Čovjek želi da je ptica“ i „Mozak na pašnjak“ do lucidno komičnih kao što je „Čovjek zvan činjenica“.

No opet, bio je potreban izlazak cijele vizije koja je na strateška mjesta donijela dijelove slagalice koji su nedostajali i kako bi se objedinila slika ovog začudnog djela. Začudnog iz razloga jer je to pop album koji to nije iako tako zvuči, kao što nije ni rock album iako tako diše. Možda bi ga se najbolje moglo opisati kao brutalna dijagnoza umotana u glazbu iz razloga da bi se ublažila njena brutalnost. Na koncu „Najgori“ nije ni album trenutka, već djelo kojem se ne nazire rok trajanja, posebno u sredinama gdje razne Tadije tuže, sude i presuđuju.

Ocjena: 8/10

(Croatia Records, 2023.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X