Kvaliteta hrvatske etno scene gotovo je obrnuto proporcionalna broju publike koja je prati, što nažalost neće promijeniti ni nekolicina relativno svježih, stvarno dobrih albuma posvećenih i/ili inspiriranih tradicionalnim pjesmaricama ovih prostora.
U posljednjih godinu dana dobili smo „Siromahe i lazare“ na kojima je Ivan Grobenski skladao niz pjesama za koje vam nitko ne bi zamjerio ako pomislite da su izvučene iz neke zbirke neotkrivenih glazbenih dragulja Podravine, kao i „Songbook Songs“ Dunje Knebl i Roka Margete, kolekciju tradicionala iz brojnih europskih i neeuropskih zemalja, te „Pjesme o ljubavi i tijelu“ Zrinke Posavec koje imamo razloga smatrati svojevrsnim križancem tih izdanja.
Zrinka, naime, potpisuje svih 10 skladbi svog trećeg studijskog albuma, uz jedan tekst preuzet od A.G. Matoša („Suza“), ali eklektičnost njezinog autorskog rukopisa i pratećeg joj benda neupućene bi vrlo lako mogli uvjeriti kako slušaju nedavno otkrivene muzikološke iskopine iz minulih vremena i prostora širih ne samo od Hrvatske, već i Balkana pa čak i Europe.
Prvu i najbolju pjesmu „Jabuka“ klavir i metlicama odsvirani bubanj tako sasvim odvlače u kategoriju jazza, napjev u „Crnom defu“ gotovo pa predstavlja citat Caveove „Henry Lee“, a „Kos“ bi uz neznatno podizanje tempa lako ušao i u opus Darka Rundeka. „Suza“ me, s iznimkom vokala, podsjetila na legendarnu „Cavatinu“ Stanleya Myersa, proslavljenu soundtrackom „Lovca na jelene“, „Golub“ je mogao sletjeti i na neko od izdanja Zrinkine sestre Maje Posavec, dok su „Sretna pjesma“ i „Jorgan“ zanimljivi premda ne do kraja uspjeli hibridi jazza, tuzemnih izdanaka šansone i sevdaha.
Svaku od „Pjesama o ljubavi i tijelu“ isplati se barem provjeriti čak i onima koje etno bilo kakvog porijekla i oblika pretjerano ne interesira. Razlog za to je zvjezdana postava angažiranih instrumentalista (Kristina Bjelopavlović Cesar – klavir, Mario Igrec i Ambrozije Puškarić – gitare, Goran Delač – kontrabas, Borna Šercar – udaraljke) koja se perfektno snalazi u čitavom nizu vrlo kompleksnih glazbenih stilova, povremeno otkrivajući i sklonost stvaranju nepredvidivih aranžmana poput onog u „To se zove ljubav“ gdje vokal na tragu Amire Madunjanin prate samo perkusije.
S malo više takvih, ne toliko očekivanih rješenja ovaj bi materijal bio još i bolji, no i bez toga se radi o uratku visoke kvalitete koji daje novi vrijedan doprinos ovdašnjem kutku world musica, uz intrigantnu poetiku koja je mogla nastati bilo kada i glas kristalne čistine i iznimne snage. U savršenom svijetu, ovako bi zvučala novokomponirana narodna glazba.
Ocjena: 8/10
(Croatia Records, 2021.)
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
