‘Žuti koncert’ Porto Morta u KSET-u – Proljeće je došlo u moj grad

Klub studenata elektrotehnike u subotu je bio u žutoj boji, a čak su i muzički tonovi bili nekako žuti. I ne, nisam (još) preselila u Cusco, nego je naslov figurativan. Još uvijek je zima, hormoni su uspavani, ali po ovom bendu se to ustvari ne primjećuje.

Porto Morto u KSET-u (Foto: Fotosekcija KSET-a)

Porto Morto počeo je sa svirkom minutu prije 22 po mome satu, a za to sitno kašnjenje nećemo im zamjeriti, jer naravno nismo sitničavi i znamo da ima bitnijih stvari u životu od tridesetak minuta čekanja. Jedna od tih bitnijih stvari je muzika, a Porto Morto na toj dimenziji ne razočarava, štoviše! U subotnjih sat i pol složili su promišljen i zaokružen samostalni nastup, a izvori tvrde da im je ovo bila najbolja svirka dosad, pa mogu samo pozdraviti tu uzlaznu putanju i radovati se ljubičastom koncertu 2020., koji je najavljen na kraju ovog žutog.

Prvi blok otvorili su stvarima “Sajle”, “Sjedni” i jednim od mojih favorita iz njihovog opusa “Nitko nikad ne ide sza mnom”. Uslijedilo je zavijanje na Mjesec i sa stejdža i iz publike, iako sâm Mjesec nismo vidjeli jer smo bili u KSET-u, a i da smo bili vani, isto ne bismo vidjeli ništa jer je ipak zima došla u naš grad, a i domaći i doseljeni Zagrepčani znaju da to znači da je sljedećih nekoliko mjeseci magla naša kulisa. Svejedno smo zavijali.

Porto Morto u KSET-u (Foto: Fotosekcija KSET-a)

Prije “Alarma” ispalili su žute konfete iznad publike, a nadovezano na zavijanje, to je razbudilo i one zadnje redove. Nakon “Ručka u podne” postavilo se logično pitanje “sused, uskoro je večera, imate li šećera?” Odgovor je, dakako, bila pjesma “Šećer”, nakon koje su stavili svoje već poznate “maske” odnosno makete kuća (maskete?) i odsvirali svoj megahit “Kuća”, a ludilo koje je nastalo u gužvi ne moram vam posebno opisivati.

Svi mi koji imamo četveronožne prijatelje možemo se lako poistovijetiti s pjesmom “Psi”, nakon koje su vokali izveli mini-performans. Malo su nas teasali da će početi “Hodaj”, ali tražili su od publike da na njihovo hodaj odgovori neću – i tako najavili genijalnu stvar “Ne ne ne ne”, koja otvara jedan od najboljih ovogodišnjih albuma “Portofon”.

Porto Morto u KSET-u (Foto: Fotosekcija KSET-a)

Čitav koncert bio je baš dobro režiran, Porto Morto su pazili na detalje, od žute kostimografije i rekvizita, do videa koji su se vrtjeli iznad njih, bilo da se radi o crno-bijelim klipovima ili njihovim vlastitim spotovima. Tako su se za “Zadnji dan zime” pripremili tako što su stavili naočale sa žutim okvirima i žute šilterice. Osim toga, bili su odlično uštimani, za što toncu kapa do poda jer imaju četiri vokala (dva glavna i dva iz brass iliti limene sekcije), uz bubanj, bas, gitaru i udarajke te spomenute klavijature i limenjake. Ionako je nevjerovatno da se Porto Morto uopće usklade na albumima, a kad to uspiju i uživo (što nekim tročlanim bendovima ne pođe za rukom), vidi se da znaju što rade.

Već na prve tonove Hrvojevih klavijatura na “Hodaj”, odnosno uz nenadjebivi intro abcčćddžđ nastupilo je oduševljenje koje je bilo još veće jer je maloprije bilo odgođeno. Osim toga, u pauzi između pjesama iskazali su počast i drugim bojama, kako ne bi bilo da je žuta najvažnija. Nakon “Priče” i “Hrasta”, svi osim saksofonista legli su na pod (i odmorili) i nakon minute-dvije priključili se s introm za “Bijeg”, a ja sam pobjegla u razmišljanje o tome kako je gostovanje Darka Rundeka na pjesmi “Hodaj” ustvari sasvim primjereno jer je ovako nekako Haustor zvučao u svojim najboljim danima (naravno, u kontekstu svog vremena. Jesmo li rekli da nismo sitničavi?).

Porto Morto u KSET-u (Foto: Fotosekcija KSET-a)

Uz zadnju stvar regularnog dijela “Omlet”, na platnu je prikazan prototip jajeta koje je prvo takve vrste, a ima bijeli žumanjak i žuti bjelanjak, što je, kozmički gledano, sasvim svejedno. Omlet od takvih jaja isto je žut.

Prije bisa nisu silazili s pozornice, nego su nam se kazališno naklonili i vratili se odsvirati još “Barem tamo” i “Preko ograda”, koju je gitarist Matija ubrzao pa je u subotu dobila i svoju punk verziju. Publici ni to nije bilo dosta pa je dobila još jednu stvar “Previše kraljeva”, tijekom koje je Marijan prešao s udaraljki na bas, a vokal Roko koji inače svira bas je prešao na klavijature. Malo prešaltavanja i konačne buke za epilog odlične svirke, koja nas je ostavila s proljećem na dlanu.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X