Zvjezdani čovjek, 2. dio – od Ziggyja Stardusta do ‘Novog dana’

Ziggy Stardust – androgina persona izvanzemaljskih korijena kao frontmen grupe Spiders From Mars bio je Bowiejeva projekcija akumulirane energije i znanja, a novim pokoljenjima stasalim u buntu rock’n’rolla, Mesija.

The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars

Inspiriran bizarnim idejama svoga prethodnika Vincea Taylora koji je za sebe tvrdio da je utjelovljenje Isusa i izvanzemaljca, sličnu iracionalnu, ali fantastično upakiranu i kalkulirano serviranu priču Bowie je ubrizgao u kolektivnu svijest mladih, novina i dušebrižnika zaslužnih za održavanje tabua. Potpuno posvećen gajenju lika Ziggya, umjetnik ih je rušio pokrenuvši novu estetiku glamurozne i nimalo jeftine androginije. David Bowie postaje reinkarnacijom Lorda Byrona – romantičarskog pjesnika sklonom reinterpretaciji svojega lika i njegovom reklamiranju s pomaknutim fokusom na stvaralaštvo. Ziggy Stardust postao je ikonom glazbe i provokativnih javnih figura opsjednutih slavom i samopromocijom koji su ga u vrištećoj želji da budu drukčiji besramno citirali i kopirali te i danas pronose detalje kojima neodoljivo podsjećaju na njega. Naravno, govorimo o Marilynu Mansonu i Lady Gagi kao najočitijim primjerima ‘posuđivanja’ od Bowieja.

Paralelno sa Ziggyjevom popularnošću rasli su i apetiti riđokosog momka iz vasione, ali nikako oni prema ovozemaljskim kuhinjama, već prema primamljivome bijelome prahu serviranome na ogledalima tijekom probitačne turneje u Americi 1972. Androgini, ali i anoreksični Bowie manijakalno je šmrkao, a ponešto i pisao u to vrijeme, što ga je dovelo do kreativne ludosti. Inspiriran vrtlogom vlastitoga života, u kratkome je roku napisao Aladdin Sane (hrv. Ludi momak) – šesti studijski album naslova koji je bila poetizacija histerije u koju je prerastao njegov život, a dijelom zaslužna za to bila je sve posesivnija Angie. Mnogi tvrde da je upravo ona bila razlog za smrt Ziggya Stardusta koji se vratio u bespuća svemirskih prostranstava po završetku turneje u Americi gdje je i s pozornice najavio odlazak u prošlost – Ziggy Stardust and the Spiders From Mars doista su, prema obećanju, odsvirali svoj posljednji koncert i nisu se vratili do ove godine kada su objavljena reizdanja grandioznog albuma na kojem je i epopeja o Major Tomu…

Tijekom napuštanja naše i putovanja u drugu galaksiju, Ziggy je podigao toliko zvjezdane prašine da su se tada nove struje ludih sedamdesetih morale pozvati na njegovo nasljeđe. Iako nikada direktno, Queen, Kiss i  famozni camp SF mjuzikl „The Rocky Horrow Show“ u svoje su prve nastupe prišili sjećanja na mršavog izvanzemaljca. Dok su se nova imena probijala na radijskim postajama i u danas legendarnim klubovima, nešto pritajeniji David Bowie upoznaje crnu sirenu Evu Cherry i zavodi je dok je još uvijek formalno bio u braku s Angie. Iako se brak temeljio na otvorenoj promiskuitetnosti obiju strana, Angie je doživjela slom nakon početnog zajedničkog života oca njezinog sina i mlade Eve. Nova muza, nova znanja i opsesivno čitanje Burrougsa odjednom najavljuje umjetničku prekretnicu koja se ogledala u „cut-outs“ tehnici pisanja – Bowie bi iz različitih papirnatih izvora rezao riječi i fraze, a zatim ih nasumično poslagane ispisivao na stotine listova praznih papira koji su uskoro postali podloge za nove, avangardne tekstove.

Novi tekstovi zahtijevali su i novu preobrazbu, pa tako osim što na pozornici osobno predstavlja vrhunac ekstravagancije i campa, Bowie ju počinje pretvarati iz običnog koncertnog prostora u elaborirani šou koji je trebalo i platiti, a kako se nikada nije brinuo o financijama prepuštajući ih lakovjerno svom menadžmentu, upada u financijsku krizu. Osim financija u krizi je bilo i njegovo tijelo ovisno o kokainsko-mliječnim napicima za koje se vjerovalo da su izvor života i kreativnosti, kako to fino objašnjava i sam Stanley Kubrick u Paklenoj naranči. No ono na što se Bowie nije mogao pripremiti uz navalu ideja, bila je navala paranoje na granici patologije. Glavno sredstvo rješavanja paranoje i balansiranja s drogom bio je, naravno, studio pa tako u samo tjedan dana snima Young Americans na kojem surađuje s Lutherom Vandrossom i otkriva nove sklonosti prema r’n’b-ju – staroj dječačkoj strasti. Album mu je donio etiketu „plastic soul“ zbog ironizirane bjelačke interpretacije crnačkog zvuka. Na najprepoznatljivijem singlu Fame s ovog albuma gostuje i John Lennon, uspješno našavši vlastiti zvuk bez svoje trojice Engleza, a ovog s Brixtona savjetovao je da preuzme kontrolu nad svojom podivljalom karijerom tako da se riješi Defrisa.

David Bowie 'Young Americans'

Novi smjer u karijeri obilježila je i obnovljena ljubav prema glumi, pa tako 1976. briljira na filmskom platnu u ulozi izvanzemaljca Thomasa Jeromea Newtona u filmu Man Who Fell To Earth. Odlične kritike dale su Bowieju novi poticaj za pomicanje vlastitih granica, pa tako seli u tadašnju meku underground umjetnosti – Berlin. U glavnom njemačkom gradu producira album „The Idiot“ velikoga prijatelja Iggya Popa i proživljava svoje najplodnije godine producirajući glazbu, pišući nove tekstove i slikajući. Stoga nije neobično da se povratnički singl Where Are We Now? nostalgično prisjeća na berlinsku fazu cijelim nizom banalnih, ali i direktnih referenci.

1980. bila je velika godina za Davida Bowieja. Nakon godina natezanja i kaotične veze s Angie, par se napokon rastaje, a Bowie snima inovativni album Scary Monsters gdje eksperimentira sa zvukom, ali i vlastitom reprezentacijom, pa postaje mračni klaun koji satirično gleda na svoju prošlost. Jedan od najboljih primjera jest Ashes To Ashes u kojem demistificira vlastiti mit o Majoru Tomu. Album je ujedno postao i prekretnica u glazbenoj povijesti zbog revolucije video-spotova pokrenute upravo stavljanjem nadrealističke slike na Bowiejevu glazbu i tekst. Dalje>>

Zadnje od Tema

Idi na Vrh
X