Večeras u sklopu programa Dozvoljeni četvrtak u Vintage Industrial Baru nastupaju bendovi Popečitelji, Svemir i Rolin Humes. U to ime porazgovarali smo sa Zvonkom Obajdin, pjevačicom i gitaristicom grupe Svemir. Osvrnuli se na rad grupe, novi materijal, nedavno gostovanje na Poezika festivalu, a razjasnili i jednu bitnu dvojbu… Upravo onu iz naslova ovog intervjua.
Svemir je čini se u ekspanziji, novi sing je objavljen, no ne mirujete, snimate dalje. Pojasniš nam malo taj nalet nadahnuća?
Zvonka Obajdin: Guraju nas pozitivne reakcije na dosadašnji rad – što nas više hvalite, mi više sviramo i snimamo. Nemojte pretjerati da ne bismo snimili dva trostruka albuma i počeli iskakati iz svake paštete u 2016.-oj (smijeh). Iako, ja sam oduvijek prilično energična i aktivna osoba, samo što to prije nije bilo toliko javno vidljivo.
Znači lako bi se mogao dogoditi i album na jesen?
Zvonka Obajdin: Na jesen sigurno još ne, pošto ćemo se više koncentrirati na svirke i na peglanje novih stvari. Okvirno je ideja da snimimo sljedeći album preko zime.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=hYc6717CPA4[/youtube]
Nedavno ste nastupili u Novom Sadu na Poezika festivalu. Kakve su impresije?
Zvonka Obajdin: Nastupile smo Saša i ja, u akustičnoj varijanti. Bilo nam je super, festival je super zamišljen, s radionicama preko dana i drugim sadržajima osim samih koncerata, i jedino mi je žao što nisam mogla više sudjelovati i u tim drugih sadržajima jer smo mi već imale sljedeći dan dogovorenu svirku dalje, u Subotici, pa smo otputovale. Posebno mi se svidjelo što su se na festivalu, uz razna više ili manje već poznata imena, odvažili da pozovu i umjetnicu koja do tada još uopće nigdje nije nastupila – znači organizatori su se zbilja vodili kriterijem umjetničke vrijednosti nečijeg rada, a ne samo komercijalnim potencijalom. Da razjasnim, govorim o makedonskoj glazbenici Dragani Žarevskoj, koja djeluje pod imenom Telemama, a čiji rad je i mene impresionirao.
Moje neskromno mišljenje jest i dalje da je “Bistro na rubu šume” pokrenuo zbližavanje regionalne indie scene. Zadnja neformalna vijest koja je došla do mene je da se i u Brelima priprema jedan festival sličnog indie-kantautorskog karaktera. Misliš li da možda ponovno treba nastaviti s “Bistroom”?
Zvonka Obajdin: Mislim da tu ima potencijala i da bi se moglo još više napraviti, ali ja osobno trenutno jednostavno nemam za to vremena. Ipak svakoga dana radim svoj redovni posao od 8 do 16 i onda preostalo slobodno vrijeme trebam rasporediti na bend, obitelj itd. A žao mi je nešto poput “Bistroa” odrađivati ofrlje i, eto, “tek toliko”, i tako na neki način srozati cijelu priču.
“Bistroi” su ipak stekli kultni karakter, jesi li ikad razmišljala o opciji objaviti ih na vinilu (pošto su vinili postali fora), neki crowd founding ili slično, vjerujem da bi bilo sasvim dovoljno dobrovoljaca za učestvovati u tako nečemu? A kult bi se, vjerujem, produbio.
Zvonka Obajdin: Nisam razmišljala o vinilu. Većina izvođača s “Bistroa” već ima neka svoja izdanja i cijela ideja “Bistroa” je i bila da, ako vam se svidi neka pjesma s kompilacije, poslušate, a još bolje i kupite cijeli album tog benda, ako postoji. Osim toga ploče ipak ne bismo poklanjali već bi se vjerojatno prodavale, a to unosi neviđenu komplikaciju u cijelu shemu – tko bi ih prodavao, po koliko, kako bi se raspoređivao taj novac… i na kraju, osnovni dogovor s izvođačima je i bio taj da je kompilacija besplatna i promotivna, i neki od bendova koji su sudjelovali ne bi niti pristali na to da se ploče s njihovim pjesmama prodaju. A neki imaju i izdavača od kojeg smo morali ishoditi dozvolu da se pjesma stavi na besplatnu kompilaciju, i pitanje je bismo li i pod kojim uvjetima dobili dozvolu da se stavi na komercijalno izdanje odnosno ploču. Uglavnom – ne. Osim toga, kompilacije bistroa su slika jednog trenutka u vremenu, te 2013. godine. Vrijeme ide dalje, ja se ne osvrćem puno unatrag. Ako bih već našla vremena i sredstava za nekakvu revitalizaciju “Bistroa”, radije bih to napravila u formi nekog festivala, ili možda serije koncerata, s posebnim naglaskom na uključivanje izvođača iz svih država ex Yu, jer mislim da je to sve jače regionalno povezivanje, osobito nas koji govorimo istim ili sličnim jezicima, ono što nam može ponuditi nekakvu budućnost u muzici ovdje.
Koliko ti se i program Dozvoljeni četvrtak u Vintageu čini na tragu toga?
Zvonka Obajdin: Dozvoljeni četvrtak ima taj element da pod istom kapom sviraju bendovi iz regije, e sad kad bi još postojao po jedan Dozvoljeni četvrtak i u nekim drugim gradovima regije, to bi onda bilo san snova! Zamisli da, recimo, imamo svaki mjesec turneju gdje se u jedan kombi potrpaju tri izvođača, pa sviraju u Ljubljani na dozvoljenoj srijedi, u četvrtak u Zagrebu na dozvoljenom četvrtku, u petak u Sarajevu na Dozvoljenom petku, u subotu u Beogradu, u nedjelju štajaznam… u Skoplju. E to bi bilo zakon! Ali da sad ne skrenem u fantazije, program kakav radi “Zvonko” je odličan, a i na svojoj top listi promovira podjednako bendove iz cijele regije. Btw, već mi se nekoliko puta dogodilo da ljudi radi imena liste i mog imena, misle da je to opet neki moj projekt. Ljudi, ja ne radim top listu “Muzika je Zvonko radost”, ja ju samo slušam (smijeh).
Vjerujem da će Svemir nastupiti u punoj formaciji, hoće li biti gostiju?
Zvonka Obajdin: Ovoga puta ne.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
