U četvrtak je u Vintage Industrial Baru predstavljena knjiga ‘Ajme & Majko’ – zbirka novinarskih tekstova, fotografija i ilustracija kojom je ukoričena povijest pulskog Art & Music festivala, a istim povodom su zagrmejla tri odlična benda, sve odreda pobjednici Art & Musica, tj. Multietnička atrakcija iz Beograda, riječki One Piece Puzzle i samoborski Dik O’braz.
Multietnička atrakcija bila je najveće iznenađenje koncertnog dijela programa i ujedno odlično upoznavanje ove grupe, tj. dvojca kojeg čine Osman Ahmed na bubnjevima i Nemanja Kojić Coyote na basu. Multietnička atrakcija je u protekle dvije godine dvaput gostovala u Zagrebu, ali u prilikama za koje je Osman otvoreno nakon koncerta kazao kako u publici nije bilo nikoga, stoga se jučerašnji koncert može smatrati prvim pravim koncertom pred zagrebačkom publikom.
A koncert je bio žovijalna dekonstrukcija rock benda u kojoj osebujni i maštoviti Osman vodi glavnu riječ – iako je za bubnjevima, jači je frontmen od vojske njih koji se samo drže samo mikrofona. Uvijek spreman na provokaciju, potpuno oslobođen robovanju formama i nadasve zabavan. U neku ruku kao da je veseli (i jadnako tako lucidni) brat blizanac Damira Avdića. Koncert Multietničke atrakcije je predstava, a predstava Multietničke atrakcije je koncert. Nakon petnaestak minuta nastupa (koji kao da to nije bio), Ahmed je uključio publiku i od nje učinio aktivno tijelo koje je komuniciralo s njim i Kojićem na pozornici. Kao da drugačije nije moglo ni biti, jer lucidni rakurs kritike sadašnjosti i posebice duha sadašnjosti koju ova grupa ima u svom izričaju čini se neprikosnovenom.
Koliko tu ima nekih paralela s već spomenutim Avdićem, toliko korespondira i s mentalnom provokacijom a la Rambo Amadeus i bubanj & bas konceptom Discipline kičme, iako je riječ o originalnom bendu koji ne ulazi (barem ne svjesno) u polje djelovanja spomenutih. Može se reći da su to više smjernice za budućnost za publiku koja reagira na takav pristup i te glazbenike.
Drugi po redu su na pozornicu izašli samoborski Dik O’braz, ponovno oformljeni hard core trojac koji je 1994. pobijedio na drugom Art & Musicu po glasovima žirija. Samoborski Motorheadi – kako ih još nazivaju, grunuli su svojom nepatvorenom žestinom, ne odstupajući ni milimetra od onog zvuka i stava koji su imali na svom davom izdanju „Žeđ“ kojeg je svojevremeno objavio Zdenko Franjić. Čvrsto, glasno i s mudima, bez obzira je li bila riječ o starim pjesmama ili novima muđu kojima se najviše isticala „Živ sam“.
Riječki One Piece Puzzle u metropolu ne dolaze često u goste, što je prava šteta. Snagu svoje izražajnosti nisu nimalo izgubili. Već se Čini kako da godine ništa ne mogu njihovoj glazbi kao ni vokalu Ratke Rural koja je i na pozornici Vintagea svojim pjevanjem posezala u dubine samog pakla, a sve je rezultiralo s tri poziva na bis od strane publike. Nizale su se pjesme s već legendarnog debija „13 zlatnih hitova“, a bend je dao nadu da ipak radi na novom materijalu i to u svom poznatom provokativno-seksualnom stilu. Premijerno je tako izvedena pjesma „S guza u guzicu“ koja je te večeri bila posvećena Željki Markić, zagovarateljici promjene ustava i naravno kad je Ratka to izrekla uslijedio je aplauz i odobravanje publike.
Jedina nepoznanica večeri ostaje ne baš preveliki odaziv publike u Vintage Industrial Bar, obzirom na kvalitetu bendova i sam povod predstavljanja knjige koja se još uvijek ne može naći u knjižarama i o kojoj su prije koncerta govorili organizator Festivala Branimir Slijepčević Brada, urednik izdanja Ante Perković i novinari i kritičari Aleksandar Dragaš i Dubravko Jagatić. No kad rock u Hrvata nije bio u problemima? Kao što je i Art & Music dokaz vječitom othrvavanju istima.