Stilska heterogenost samoizdatog albuma ‘Dođi na joji’ mogla je biti nezgodna zapreka ambicioznoj koncertnoj promociji ako bi Aklea opet ostala sama na stejdžu.
Kad se nekome iz naših krajeva prihefta kompliment da zvuči svjetski to obično znači da je možda na tragu nečega što se naveliko vrti u Americi i Engleskoj. Dominantna i dugotrajna anglocentrična percepcija popularne muzike ne ostavlja baš puno prostora za prebacivanje na neke druge meridijane i paralele.
U alter reperskom nabrijavanju kroz pjesmu „ANTM“ Aklea Neon je sjajno pogodila upravo najnoviji londonski klupski sound na tragu Alewye Demmisse, što je kod nas totalni raritet. Međutim, efektan trominutni ulet u UK style nipošto nije jedini adut zbog kojeg album „Dođi na joji“ zvuči svjetski. Za ovako poseban prvijenac puno je važnije što osječka kantautorica i neumorna globtroterica doživljava cijeli svijet kao vlastito igralište.
U njezinoj igri svaki teren može biti domaći, baš kao što se svaka boja iz afričkog ili karipskog kolorita može maštovito spojiti s lokalnim istarskim ili slavonskim etno motivima. Rezultat je upadljivo drugačiji od gotovo svega što se danas servira kao hrvatska pop glazba, dakle uzore i utjecaje najprije treba potražiti negdje u širokom svijetu. Nastupni singl „Da mi je“ i eko-aktivistička „Zovi ju mama“, spretno ispromovirana pojavljivanjem na preklanjskoj Dori, dosta su podsjećali na poznatije radove francuske afro-electro-pop hitmakerice Jeanne Louise Galice aka Jain.
Neskriveni utjecaj Jain bio je još je više istaknut kad je Aklea u svoj koncertni repertoar ugradila njen najveći hit „Makeba“. S druge strane samouvjeren solistički nastup uz gitaru i hrpicu elektronike, koji je na otvaranju pandemijskog šibenskog Seasplasha potrajao blizu dva sata, dao je signal da je proučila kako to u sličnom „one-woman-band“ formatu radi australska kantautorica Tash Sultana.
Na reggae singlu „What I Want“ Aklea je pak zvučala poput Nattali Rize u doba kad je predvodila Blue King Brown, dok je „Shika Shika“ ispaljena kao pravi klupski banger s karakteristčnim potpisom njezinog producenta Pavla Kladarina. Stilska heterogenost samizdata „Dođi na joji“ mogla je biti nezgodna zapreka ambicioznoj koncertnoj promociji ako bi Aklea opet ostala sama na stejdžu.
Rješenje je našla u pratećem sastavu Sound Doulas koji je objedinio iskustvo basistice Helene Ernoić (ex U pol 9 kod Sabe), entuzijazam mlade bubnjarke Ane Kelemen i inovacije elektroničarke Ivne Yuri. U premijernom predstavljanju benda, na rasprodanim zagrebačkim koncertima u klubu Dva Osam, itekako se čulo i vidjelo što Aklea Neon dobiva takvom preraspodjelom uloga.
U bendovskim aranžmanima skoro svaka pjesma je zvučala moćnije nego na albumu, dok je Aklea neopterećena performerskim multitaskingom momentalno zablistala kao frontwoman u puno izravnijoj komunikaciji s publikom. Na maloj pozornici Dva Osam sve je mirisalo na početak jedne velike karijere.
Saznajte više: Aklea Neon: ‘Dođi na joji’ je poziv koji se ne odbija
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
