Rođena je u Saudijskoj Arabiji, odrasla u Pakistanu, u ultrakonzervativnim, duboko patrijarhalnim društvima koja obično ne pružaju baš nikakvu priliku za afrirmaciju mladim i talentiranim glazbenicama.
Tinejdžerica iz Lahorea je prve kantautorske bedroom snimke objavljivala na lokalnim portalima za pakistansku indie glazbu, ali sa svojim pjesmama nipošto nije smjela izaći u grad i zapjevati uživo pred domaćom publikom. U takvom bi pothvatu neizbježno isprovocirala bijesnu reakciju talibanskih fundamentalista, što bi za nju bilo preopasno, možda čak i pogibeljno.
Osim neizmjernog glazbenog talenta Arooj Aftab ipak je imala puno sreće i još više upornosti, pa je 2005. godine, u svojoj devetnaestoj uspjela dobiti američku vizu i upisati studij produkcije u Bostonu na Berklee School of Music. Sedamnaest godina kasnije na grandioznoj proslavi sedamdesetpete obljetnice neovisnosti Pakistana predsjednik Arif Alvi dodijelio joj je najviše državno odličje za kulturu i umjetnost kao prvoj Pakistanki koja je osvojila Grammy.
U nominacije je ušla zahvaljujući izvanrednom albumu „Vulture Prince“ iz 2021. godine. Na Grammyu ipak nije prošla kao najbolji novi izvođač pokraj razvikane Olivie Rodrigo, ali je uzela nagradu za najbolju globalnu izvedbu, u respektabilno jakoj konkurenciji, ispred Angelique Kidjo i Femija Kutija.
Američki san Arooj Aftab počeo se ostvarivati ubrzo nakon što je diplomirala na Berkleeu i preselila se u Brooklyn, kad je njujorški klasičarski radio WQXR-FM uvrstio njeno ime na listu mladih skladatelja koje treba pratiti. To ju je potaknulo na snimanje prvog albuma „Bird Under Water“ koji je bio niskobudžetni samizdat, ali je dobio preporuku na stranicama Financial Timesa, što je itekako primijećeno u njujorškim umjetničkim krugovima.
Drugi album „Siren Islands“, objavljen na specijaliziranom indie classical labelu New Amsterdam Records, bio je naveliko hvaljen u New York Timesu, ali Arooj se nije zadržala među klasičarima nego je krenula dalje s brojnom multinacionalnom ekipom pratećih muzičara. Na snimanju su istaknute uloge odigrali teksaški violinist Darian Donovan Thomas, brazilska gitaristica Badi Assad, škotska harfistica Maeve Gitchrist i grčki kontrabasist Petros Klampanis.
U proljeće 2021. objavljen je impresivan singl „Mohabbat“ koji je u osam minuta donio perfektnu fuziju Istoka i Zapada. Nakon toga je album „Vulture Prince“ prikazao još širu sliku i otkrio sve afinitete mlade skladateljice podjednako inspirirane suvremenim ambijentalnim jazzom, njujorškom elektroničkom avangardom, minimalizmom Terrya Rileya, evergrinima Billie Holiday hindustanskom klasikom Anouske Shankar, sufijskim napjevima Abide Parveen i Rumijevom mističnom poezijom i stihovima ghazala na maternjem urdu jeziku, a jedina kompozicija otpjevana na engleskom „Last Night“ zvučala je kao začudni dub-blues.
Na pozornicama Coachelle, Glastonburya, Primavere, Roskildea i Montreal Jazz Festivala, u komunikaciji s publikom Arooj Aftab preskočila je sve jezične barijere, što je od njenih sunarodnjaka svojedobno uspijevao jedino legendarni qawwali maestro Nusrat Fateh Ali Khan.
„Vulture Prince“ uvršten je među najbolje albume za 2022. u Guardianu i Rolling Stoneu, a probio se i na neke pop chartove, u Belgiji, Nizozemskoj i Švicarskoj. Sljedeći projekt bila je indo-jazz kolaboracija predstavljena lanjskim albumom „Love in Exile“, gdje su se udružili Arooj Aftab, pijanist Vijay Iyer i basist Shazdad Ismaily. Uz brojne kritičarske hvalospjeve trio je nominiran za Grammy u kategoriji alternativnog jazz albuma, a Aftab je u ovoj akciji došla do ugovora s major labelom Verve Records za četvrti solo album „Night Reign“.
Najavni singlovi „Raat Ki Rani“ i „Whiskey“ naznačili su dodatne iskorake u njenoj glazbi koja se sad proteže od pakistanskog folklora do bebop jazza u nadahnutoj reinterpretaciji evergrina „Autumn Leaves“. „Whiskey“ donosi i malo indie/Americana štiha, pa to zvuči kao da Margo Timmins iz najboljih dana Cowboy Junkiesa pjeva Jeffa Buckleya.
U pratećoj ekipi Aftab ima dio posade s prošlog albuma, nekoliko novih suradnika poput gitarista Gyana Rylea, partnere iz projekta „Love in Exile“ i starog Elvisa Costella koji je odsvirao klavir u kompoziciji „Last Night Reprise“. Koncertna promocija albuma „Night Rain“ započet će na Glastonburyu, a nakon sezone ljetnih festivala nastavit će se američkom turnejom u sjajnoj kombinaciji s Khruangbin.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
