U britansku ljetnu sezonu DMA’s ulaze kao nezaobilazna festivalska atrakcija, a dogodine bi mogli i na stadione.
Dvotjedna UK turneja na kojoj su DMA’s promovirali novi album „How Many Dreams?“ okončana je londonskim koncertom u krcatoj Wembley Areni. Veliki rezultat momčadi iz Sydneya bio je uglavnom očekivan, kao i maksimalno pojačana rotacija udarnog najavnog singla „Everybody’s Saying Thursday’s the Weekend“ u programima BBC-a. U prethodnom điru po Britaniji, nakon trećeg studijskog albuma „The Glow“, DMA’s su prodali 65 000 ulaznica i na kraju upisali sold out gig za 10 000 fanova u dvorani Alexander Palace. Premještaj u još veću dvoranu siguran je pokazatelj da se bend s drugog kraja svijeta trajno ubacio među predvodnike Britpop revivala i privukao masu Oasis nostalgičara. Završnu provjeru kod njih je prošao 2019. kao predgrupa na turneji Noela Gallaghera.
Najvažniji dio priprema ipak je obavio u Australiji, gdje je 2014. debitirao singlom „Delete“ i zavrtio se na radiju Triple J. Pjevač Tommy O’Dell i akustični gitarist Johnny Took došli su iz lokalnog studentskog benda Underlights, a tranzicija u DMA’s započela je kad im se pridružio Matthew Mason, solo gitarist totalno navučen na manchesterski zvuk. Prvi EP „DMA’s“ i album „Hills End“ nastali su u bedroom produkciji, ali ih je preuzeo najjači australski nezavisni nakladnik Mushroom Music i proslijedio u svoju britansku podružnicu Infectious. „Hills End“ dohvatio je UK top 40, pa je bend koji su nekoliko godina ranije na probnom londonskom gigu dočekali samo redari i konobari najedanput pretrčao na velike pozornice kao support za Kasabian, u šestočlanoj koncertnoj postavi s dodatnim ritam gitaristom, basistom i bubnjarom.
Drugi album „For Now“, podebljan hit singlom „In the Air“, donio im je ARIA nominaciju za australsku grupu godine i poziv za snimanje MTV Unpluggeda u Melbourneu, obogaćenog gudačima i zanimljivom preradom Madonnine „Beautiful Stranger“. Na albumu „The Glow“ neprolazna fascinacija naslijeđem Oasisa i The Stone Rosesa dobila je moderniji štih s naglašenim utjecajima elektronike. Za razradu nove electro rock sheme angažiran je top producent Stuart Price, snimalo se u Londonu i Los Angelesu, a izvrsni najavni singlovi „Silver“ i „Life Is a Game of Changing“ signalizirali su da se u ovom projektu sve poklopilo na najbolji mogući način.
A onda je mjesec dana prije planirane objave albuma izbila pandemija Covida-19. Australija se potpuno zatvorila, DMA’s su ostali odsječeni od svijeta i „The Glow“ je pušten u promet bez koncertne promocije. Na sreću posljednji gig odsviran prije lockdowna u Brixton Academy izazvao je dotad neviđenu euforiju među londonskim fanovima i akumulirao dovoljno publiciteta da se album probije do četvrtog mjesta UK charta. Dvaput odgođena britanska turneja napokon se dogodila u jesen 2021. i u trijumfalnom pohodu na Alexander Palace definitivno potvrdila premijerligaški status DMA’s.
Za Tommya, Johnnya i Matthewa to je bio poticaj da se na četvrtom albumu pokažu u najmoćnijem izdanju. Nastavili su suradnju sa Stuartom Priceom, kao pojačanje je stigao još jedan prekaljeni studijski meštar Rich Costey (Muse, Franz Ferdinand, Foster The People), a na završnim radovima je angažiran i australski producent Konstantin Kersting (The Jungle Giants, Tones and I). U pripremama su napravili preko 70 demo snimki pa je 12 finalnih traka izbrušeno do najsitnijeg detalja. Ultimativni favoriti su „Everybody’s Saying Thursday’s the Weekend“, „Fading Like a Picture“ i naslovna „How Many Dreams?“. U britansku ljetnu sezonu DMA’s ulaze kao nezaobilazna festivalska atrakcija, a dogodine bi mogli i na stadione.