Zvuk dvadesetih: Ezra Collective – neočekivani dobitnici Mercury nagrade

‘I’m playing jazz my way’ – ključna je poruka Ezra Collectivea.

Ezra Collective ‘Where I’m Meant to Be’

Neočekivani dobitnik prestižne britanske diskografske nagrade Mercury je londonski jazz sastav Ezra Collective s albumom „Where I’m Meant To Be“. Priznanje za najbolji britanski (ili irski) album protekle sezone ima specifičnu težinu na otoku jer osim solidne novčane premije od 25.000 funti uvijek donose gomilu publiciteta koji se kroz predbožićni šoping prelijeva u značajno ili čak višestruko uvećanu tiražu nagrađenog izdanja.

Od 11 nominiranih izvođača za 31. Mercury Prize na kladionicama su najbolje kotirali popularni reper Loyle Carner i novi EDM superstar Fred Again. Vodeći UK mediji više su favorizirali dance pop divu Jesse Ware, dok su se vjerni fanovi Arctic Monkeysa naravno nadali da bi se mogla ponoviti 2006. kad su oni uzeli nagradu s debi albumom „Whatever People Say I Am, That’s I’m Not“. Za to vrijeme se ime Ezra Collective jedva spominjalo u prognozama.

Na kladionicama je bio zadnji ili predzadnji jer jazz albumi nikad ne osvajaju Mercury. Kao što prošle godine do vrijedne nagrade nije uspio doći manje poznati škotski jazz folk pijanist Fergus McCreadie, tako je pretprošle izvisila Nubia Garcia s kultnim albumom „Source“, a nekih ranijih godina otpadali su Sons Of Kemet, Portico Quartet, Soweto Quinch i Courtney Pine, makar su svi oni ulazili u utrku kao novi prvaci UK jazza.

Međutim, Ezra Collective je izvrsnim drugim albumom „Where I’m Meant To Be“ (Partisan Records/PIAS) pokazao i dokazao kako instrumentalni jazz combo može zahvatiti puno širu publiku ako u pravom momentu zasvira funk, reggae, hip hop, grime, afrobeat ili salsu, što ga nimalo ne sputava da u završnici dođe do posvete za Sun Ra. Iznenadnom trijumfu na dodjeli Mercurya znatno su pomogla i dobro pogođena vokalna pojačanja. Na udarnom singlu „Life Goes On“ mikrofon je uzela afro-australska reperica Sampa The Great, a zatim su se uštekali Kojey Radical, Nao, Emeli Sande i već stalna Ezrina studijska pratilja Jorja Smith. S njima je bend dobio još raznovrsniji materijal nego na prošlom albumu „You Can’t Steal My Joy“, koji je bio podebljan vokalima Jorje Smith i Loylea Cornera.

Ezra Collective je 2016. pokrenuo londonski Nigerijac, predani sljedbenik legendarnog Tonya Allena, virtuozni bubnjar Femi Koleoso. Uz njega je od prvog dana bio tenor saksofonist James Mollison, potom su se priključili klavijaturist Joe Armon-Jones i Femijev mlađi brat TJ Koleoso na basu, a današnja postava zaokružena je 2019. oko albuma „You Can’t Steal My Joy“ kad je u ekipu stigao još jedan Nigerijac Ife Ogunjobi kao zamjena za prvog trubača Dylana Jonesa.

Debitantski EP „Chapter 7“ obilježila je briljantna jazz dub reggae kompozicija „Colonial Mentality“, ultimativna preporuka za svirke po open air festivalima bez omeđenog jazz auditorija u rasponu od Glastonburya i WOMAD-a do pulskog Outlooka i Dimensionsa, koji su 2018. priredili prvo i zasad jedino Ezrino gostovanje u našim krajevima. U međuvremenu se Femi Koleoso odazvao pozivu Damona Albarna i napravio još jedan đir po velikim svjetskim pozornicama kao bubnjar u koncertnoj postavi Gorillaza.

U pripremi drugog albuma „Where I’m Meant To Be“ Ezra Collective obavio je vrlo značajan transfer iz vlastite kućice Enter The Jungle Records na top indie label Partisan Records, za koji snimaju face poput P.J. Harvey, Fontaines D.C. i Cigarette After Sex. Tamo je po prvi put raspolagao budžetom za snimanje video spotova, što se lijepo vidi u „Victory Dance“ i „Life Goes On“. U proširenu priču o nagrađenom albumu svakako ulaze i dvije instrumentalne trake koje se nisu našli na popisu za „Where I’m Meant To Be“, ali zvuče kao perfektna najava i odjava cijelog projekta. Najavu je dao klupski jazz funk banger „May The Funk Be With You“, a odjavu nadahnuta obrada Felinog klasika „Lady“. A ključna poruka Ezrinog jazz kolektiva nalazi se na početku kompozicije „No Confusion“, u spoken wordu izvađenom iz intervjua mladog Femija Koleosa s njegovim mentorom Tonyjem Allenom koji mu kaže „I’m playing jazz my way“.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Kolumna

Idi na Vrh
X