U globalnom kraut revivalu noviji njemački electrokraut ostavljen je negdje na margini. što bi ova reprezentativna Compostova edicija mogla itekako promijeniti.
Pod imenom Fred and Luna producent i DJ iz Karlsruhea Rainer Buchmüller dospio je snimiti svega tri albuma prije prerane smrti of karcinoma u veljači prošle godine. Međutim, Rainerovi zapisi sačuvani u katalogu bavarskog labela Compost Records, koji nam daju možda najkompletniju sliku suvremenog electrokrauta, ne završavaju s njegovim autorskim djelima mahom objavljenima na pločama “Im tiefenrauch” (2019), “Im Weltanraum” (2020) i “Im Fünfminutentakt” (2023).
Buchmüller je zadnjih godina paralelno radio na Compostovim kompilacijama iz serijala “Future Sounds of Kraut” neumorno tražeći electrokraut istomišljenike diljem Njemačke, a ponekad i na širem europskom prostoru. Jedanput je u svojoj potrazi dobacio sve do Balkana gdje je otkrio vrlo zanimljiv eksperimentalni projekt Puma & The Dolphin s potpisom bugarskog producenta Nikolaya Todorova.
Nakon duge pripreme dočekao je samo izlazak prve kompilacije, druga i treća objavljene su posthumno, a navodno je izdavaču ostavio i kompletan materijal za četvrti dio serijala. Kad se stavi na hrpu sve što je dosad objavljeno Rainerovi rezultati zvuče fascinantno, iako su u njegovoj Fred and Luna selekciji nelogično zaobiđeni neki od najinteresantnijih neokraut izvođača kao što je bio bend Stabil Elite iz Düsseldorfa koji je među ranim radovima s početka prošlog desetljeća imao briljantne kompozicije “Krautkamerad” i “Hydravion”.
Među ovdje odabranim kraut futuristima jedina zvučna imena su francuski internacionalac I:Cube i stari Kurt Dahlke, klavijaturist originalne postave Deutch Americanishe Freundschaft koji se rano odmetnuo u u elektroničare i napravio respektabilnu solo karijeru pod imenom Pyrolator. Druge autore i izvođače za 40-ak traka trodjelne kompilacije Reiner je izvlačio iz manje-više neistraženih rukavaca njemačkog elektroničkog undegrounda.
Zagriženi neokraftwerkijanci iz Düsseldorfa Musiccargo i nostalgični istočnjonjemački Kosmishe Laufer možda se nikad nisu sreli na stejdžu, ali zajednička crta im je duboka privrženost prebogatom naslijeđu 1970-ih. To je bilo zlatno doba za krautrock koji su njegovi legendarni protagonisti Can, Kraftwerk, Neu!, Faust, Popol Vuh, Tangerine Dream i Cluster u formativnim godinama nazvali kosmishe muzik.
Termin krautrock došao je malo kasnije kao pejorativan izraz preuzet iz rječnika anglocentričnih britanskih kritičara, uglavnom slabo upućenih u nadolazeću njemačku rock avangardu do prijelomnog trenutka kad je kao posrednik uletio Richard Bronson sa svojim londonskim dućanom Virgin Records and Tapes. Mladi Bronson je početkom 1970-ih bio maltene jedina pouzdana britanska veza za njemačke importe s kultnog labela Ohr koji je imao najraskošniji krautrock katalog – rani Tangerine Dream, Embryo, Guru Guru, Amon Düül, Ashra Tempel, Birth Control i Popol Vuh, omiljeni sastav Wernera Herzoga.
Najugledniji njemački bendovi iz te epohe Kraftwerk, Can i Tangerine Dream uskoro su potpisali internacionalne major label ugovore, pa su se njihove ploče oko 1976. godine pojavile i na našem tržištu. Jugoton je zastupao Kraftwerk, Suzy je otkupio prava za dva izdanja kultne grupe Can, dok je prodaja ploča Tangerina Dreama nadmašila sva očekivanja PGP RTB-a.
Premda je u jugoslavenskoj javnosti ponekad bio nezgodno etiketiran kao “muzika za narkomane” na zavidnim tiražama nekoliko “Virgin Years” izdanja Tangerine Dream jasno se vidjelo kako krautrock ima masu poklonika i u našim krajevima zbog čega je PGP RTB odlučio dati priliku i jednom domaćem prog / kraut bendu Igra staklenih perli.
Krautrock klasici iz 1970-ih još uvijek su nezaobilazno štivo i trajna inspiracija nebrojenim psihodeličarima, elektroničarima i stilski nesvrstanim bendovima kao što su Stereolab i Fujiiya & Miyagi ili kod nas Šumski i Žen. No, u tom je globalnom revivalu noviji njemački electrokraut ostavljen negdje na margini što bi reprezentativna Compostova edicija “Future Sounds of Kraut” mogla itekako promijeniti.