Nakon otvaranja u Kinu Šiška, druga večer MENT festivala donijela je niz sjajnih nastupa punk povratnika, pjesnika i Griota u Metelkovoj.
Jubilarno deseto izdanje jednog od najatraktivnijih regionalnih showcase festivala, ljubljanskoga MENT-a otvoreno je u srijedu 21, veljače tradicionalnim programom u Kinu Šiška u kojemu se na dva floora održalo šest koncerata. No, kako to već biva na uvodnim večerima ovakvih festivala, posjetitelji su više vremena provodili u susretima i razgovorima sa svim tim dragim ljudima koje nisu vidjeli vjerojatno od posljednjeg showcase festivala, nego na samim koncertima. Iznimka su svakako bile Los Bitchos sveženski bend iz Londona koji je osigurao onaj termin koji obično pripada načelnim headlinerima festivala (ono što su lani, primjerice, bili La Femme).
Los Bitchos sviraju uglavnom instrumentalnu glazbu nadahnutu ritmovima cumbije s dozom psihodeličnog i surf rocka, stil koji se teško može nazvati revolucionarnim ali pruža dosta zabave i zadovoljstva dok ga slušate pocupkujući. U svakom slučaju njihov je nastup bio uvelike zanimljiviji od lokalnih zvijezda, četvorke MRFY koji su otvorili svoj nastup prilično žestoko u glavu načas čak podsjećajući i na IDLES s tekstovima o jebanju majke i bubnjem na suludom riseru od možda metar i pol visine.
Ipak, za vrhunski koncertni program ipak je trebalo dočekati drugu večer festivala kada se najveći dio koncerta odvijao u popularnoj Metelkovoj u četiri kluba (Gala Hala, Channel Zero, Menza pri koritu i Gromka). Večer smo, doduše započeli nešto ranije u susjednoj Staroj mestnoj elektrani, prostoru koji istovremeno nalikuje na kakav tehnički muzej i kinodovoranu. Tamo su prvi nastupili Mađari nama zgodnog imena New Fossils, čija glazba ipak ne nalikuje nekad popularnom sastavu Rajka Dujmića već bismo je puno bolje mogli usporediti s onime što u nas radi Chui. Ipak, njihov fusion jazz je za koplje slabiji od onoga što radi Toni Starešinić i njihova ekipa, pa ih je neko prozvao “Chuijem s Ali Expressa”, a nas je put odveo na drugu lokaciju.
U kubu Gromka večer je bila rezervirana za izvođače s etikete Moonlee koja ove godine slavi dvadeset godina postojanja, a kao vjerojatno glavna atrakcija tamo je nastupila nakon sto godina ponovno okupljena Analena, temeljno ime ove etikete koje je pokazalo da njihov žestoki DIY (post) punk zvuk još uvijek zvuči bolje i svježije nego velik dio alternativne scene. Njihov nastup privukao je mnogo više znatiželjnika nego što je stalo u malu Gromku, pa su mnogi ostali bez prilike da svjedoče ovom reunionu. Redovi su se strvarali i na drugim koncertima, pa je pametnije bilo na koncerte doći malo prije zakazanog početka i ostati do kraja nego pokušavati “leteći” posjetiti čim više nastupa.
Neki od koncerata koji su privukli dosta pozornosti bili su oni berlinskog underground sastava Lucy Krueger and the Lost Boys u Gala Hali, a uz velike preporuke onih koji su ih prije imali priliku vidjeti došao je i nastup Belgijskog nadžanrovskog kolektiva ECHT! koji kombinira elektroniku i trap ritmove te je mnogima upravo to bio najbolji koncert večeri. Ipak, mi smo imali svojeg favorita u briljantnom britanskom pjesniku Joshui Idehenu koji je slavu stekao recitirajući svoje stihove preko nekih od najpopularnijih pjesama projekata Shabake Hutchingsa kao što su Sons of Kemet i The Comet Is Coming.
Idehenova poezija praćena blagom elektronikom oduševila je sve okupljene, a njegove pjesme o životu i njegovim nuspojavama poput “Learn to Swim” dirnule su nas toliko da smo do kraja njegovog kratkog nastupa postali sigurni da do kraja festivala nećemo vidjeti ništa bolje. Čak je i malim gestama poput one posuđene iz Katoličke crkve kad se na misi stranci pružaju ruke i izražavaju želje mira i dobra uspio u publici stvoriti jednu lijepu atmosferu zajedništva.
Nakon toga na pozornici Gromke svirali su drugovi i braća iz trija Seine nakon čega se valjalo brzo vratiti u Channel Zero gdje se događala još jedna poslastica, ovaj put iz kuhinje Glitterbeat Recorda. U pitanju su Avalanche Kaito, bend koji je noć ranije posjetio zagrebačku Močvaru a kombinira divlje zvuke punka i noisea s griotskom tradicijom i drugim ritualima iz Burkine Faso koje na pozornici izvodi energični Kaito Winse praćen dvojicom belgijskih glazbenika koji gitarom stvaraju bučnu zavjesu po kojoj frontmen vješto izvodi svoje vokalne i tjelesne akrobacije.
Nakon uvodnih druženja, nekoliko zanimljivih panela s vječnim temama izazova u glazbenoj industriji i pogotovo nizu sjajnih koncerata druge večeri, MENT s lakoćom opravdava status svima omiljenog festivala kojemu se kao glavna konkurencija sad zapravo javlja upravo naš SHIP, prvenstveno zbog neodoljivog ambijenta u Šibeniku. Ove godine program ljubljanskog showcasea je proširen na čak četiri večeri, pa nas danas tako danas očekuje i niz koncerata na dosad novim lokacijama oko staroga grada, ali i još jedna uzbudljiva noć u Metelkovoj gdje bi glavnu riječ mogla voditi ekipa skupljena oko Hali Gali kompilacije. U subotu nas pak očekuje završni party. Kako kažu oni koji znaju: tko preživi, pričat će. A možda u nekom trenutku pokušamo i spavati.
Saznajte više: