15. INmusic, dan drugi – samo je jedan kralj

Drugu večer 15. INmusic festivala bilo je mjesta za samo jednog junaka, redovitog gosta festivala Nicka Cavea koji je još jednom pohodio Jarun sa svojim Bad Seedsima.

Nick Cave & The Bad Seeds na 15. INmusic Festivalu (foto: Vedran Metelko)

Ako je prvi dan 15. INmusic festivala prošao u znaku čak tri headlinera, od kojih su apsolutnu pobjedu odnijeli Idles popodnevnim setom, drugi dan nije bio toliko razdijeljen. Bilo je mjesta za samo jednog junaka večeri, redovitog gosta festivala Nicka Cavea koji je još jednom pohodio Jarun sa svojim Bad Seedsima. Ritual se ponavlja svakih nekoliko godina, a posljednji put smo ga vidjeli 2018. kad je promovirao bolni album “Skeleton Tree”. Ovaj put stvari su bile drugačije. Aktualni album “Carnage” potpisan je kao suradnja s Warrenom Ellisom, a ne Bad Seedsima i kao takav nije iznjedrio previše materijala za punjenje setliste na novoj turneji, ali ipak je unio određene novitete na koncert, prije svega gospel pjevače koji su svojim glasovima dodatno obojali neke od pjesama. Zadnji put kad su Bad Seeds nastupali sa gospel zborom bilo je davne 2005. na “Abattoir Blues” turneji, pa stoga ne čudi da je i na setlisti posegnuto za materijalom s tog albuma. Kao i u ta vremena, otvoreno je s “Get Ready For Love” da bi odmah zatim uslijedila “There She Goes, My Beautiful World”, a nakon izleta na sam početak karijere naslovnom pjesmom s prvijenca Bad Seedsa “From Her To Eternity”, dojam da gledamo Cavea otprije sedamnaest godina upotpunjen je i žalopojkom “O Children”.

Nick Cave & The Bad Seeds na 15. INmusic Festivalu (foto: Vedran Metelko)

Naravno da kada Cave pjeva o djeci ne možemo ne pomisliti na smrti njegovih dvaju sinova Arthura i Jethra, tragedije koje su transformirale Caveov život i poetiku posljednjih godina, ali i odvukle glazbu koju sve više stvara s Ellisom na područje ambijentalnih zvukova sintesajzera preko kojih pjesnik istresa svoju bol. Taj recept proteže se kroz nekoliko posljednjih albuma i predstavlja najveći izazov za uklapanje u koncertni program. Nakon hita “Jubilee Street”, Cave se odlučio u jedan blok ugurati pjesme sa zadnja dva albuma “Ghosteen” i “Carnage”, kao i “I Need You” sa “Skeleton Tree” koju je odsvirao solo na klaviru. Možda je ovaj blok pozicioniran tako rano na koncertu bio jednu pjesmu predugačak, ali to je realno jedina stvar koja se može prigovoriti Caveovom nastupu.

U drugu polovicu koncerta uletjeli smo grmljavinom hitova i vječnih koncertnih favorita kao što su “Tupelo”, “Red Right Hand”, “The Mercy Seat” i “The Ship Song”, da bi se “Higgs Boson Blues” sa “Push the Sky Away” još jednom pretvorila u gotovo religijsku ceremoniju s opipavanjem otkucaja srca i hipnotizirajućim pogledima, no ako moramo izabrati jednu stvar po kojoj ćemo ovu Caveovu turneju pamtiti to će biti blok koji zatvara koncert a započinje furioznom “City of Refuge” s “Tender Prey” koja je izvađena iz formalina nakon nekoliko desetljeća, a zvuči ubojito i čovjek se mora zapitati zašto nije konstantno na setlisti. Redovni dio koncerta zatim je završen s novom “White Elephant” na kojoj su još jednom u prvi plan došli gospel pjevači, dok Cave prosipa namrgođene prijetnje poput mrzovoljnog starca kojemu ništa nije po volji.

Bis je otvoren s vječnim favoritom “Into My Arms” koja će ostati upamćena po dirljivom trenutku u posljednjoj strofi kad su Caveovi stihovi “But I believe in love” dočekani spontanim aplauzom koji naoko nije imao namjeru prestati. I sam pjevač ostao je dirnut i iznenađen. Uslijedila je “Vortex”, B-strana koja je nastala kao potencijalni materijal za projekt Grinderman, ali je sad neočekivano pretvorena u koncertnu bombu koju bismo još dugo mogli slušati. Za sam kraj sačuvana je “Ghosteen Speaks” sa posljednjeg albuma Seedsa u kojoj se Cave obraća samom sebi glasom svog pokojnog sina, i takav kraj ostavio je publiku potresenu, pročišćenu i zabezeknutu kao što je i obično slučaj kad ovaj propovjednik služi svoje mise iscjeljujućeg zajedništva. Pitajte bilo koga u masi pogleda zamućenih suzama i svatko od njih s pravom će vam reći da je Nick Cave jedan od najboljih frontmena i izvođača današnjice.

Amadou & Miriam na 15. INmusic Festivalu (foto: Vedran Metelko)

Ako su The Killers imali muku s obranom statusa glavne zvijezde prve večeri nakon što su prije njih nastupili neusporedivo bolji Idles i Fontaines DC, Cave je takvu sudbinu izbjegao. Cijeli dan zapravo prošao je kao u iščekivanju neokrunjenoga kralja INmusica. Od svih izvođača koji su mu prethodili možda su najbolji dojam ostavili Amadou & Mariam iz Malija koji su odradili dnevni set na glavnoj pozornici. Slijepi gitarist Amadou Bagayoko uživo se pokazao kao virtuoz na šest žica, a njihovi napjevi odzvanjali su Jarunom kao valovi pozitivne energije.

White Lies na 15. INmusic Festivalu (foto: Vedran Metelko)

Mnogo su manje dojmljivi bili White Lies koji su ovogodišnjom pločom “As I Try Not to Fall Apart” pokušali povratiti dio onog statusa “sljedeće velike stvari” na području nekakvog gotičkog post punka koji ih je pratio početkom karijere. No Harry McVeigh i ekipa djelovali su rubno zainteresirano za nastup koji je u svojoj prvoj polovici patio zbog zvuka nošenog na sve strane naletima vjetra.

Šumski na 15. INmusic Festivalu (foto: Vedran Metelko)

Vremenske nepogode nisu išle na ruku ni Šumskom tijekom čijeg nastupa na World Stageu su pale i prve kapi kiše na ovogodišnjem festivalu i na trenutak potjerale dio publike da potraži zaklon pod tendom. Unatoč tome veterani zagrebačkog undergrounda prošarali su svojim katalogom bez ometanja. Prije Caveovog dvosatnog kongresa ljubavi i patnje publika je mogla birati između jednog od najnapuhanijih fenomena alternativne scene, istovremeno infantilnih i pretencioznih Porto Morto te fine melodične americane Rebel Stara koji je ugodno popunio šator Hidden Stagea. Također, poslije glavne atrakcije pozornica u šatoru ugostila je Dry Cleaning, ali kao i prvi dan nakon Idlesa, sva je energija istrošena na Caveu.

Može se reći da je drugi dan festivala prošao jednako dobro kao prvi, a većinu zasluga za to valja pripisati veteranu Caveu koji svaki put uporno dokazuje kako je njegova učestala pozicija među headlinerima INmusica itekako opravdana i dobrodošla. Postoji li razorniji show u rock and rollu? Možda, ali nema ih mnogo.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK - 0.13 € 5.00 HRK - 0.66 € 10.00 HRK - 1.33 € 20.00 HRK - 2.65 € 50.00 HRK - 6.64 € 100.00 HRK - 13.32 € 200.00 HRK - 26.54 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X