Teška su ovo vremena za akcijske filmove, a rijetko koji od njih se uspije izdići iz prosjeka i gledatelju ponuditi nešto uistinu originalno i svježe. Na žalost, iako se radi o simpatičnom i lako gledljivom djelu, niti ‘3 dana za ubojstvo’ ne uspijevaju na stol donijeti ništa novo, te će vjerojatno već idući dan izblijediti iz sjećanja većine gledatelja.
Zlatno doba velikih akcijskih zvijezda, pamtljivih one-linera i svježe doze adrenalina davno je za nama, a danas uglavnom dobivamo jedno te isto generičko smeće, razne fuzije nekoliko žanrova koje na kraju s akcijom nemaju nikakve veze, te pokušaje da se reaktiviraju ostarjele glumačke legende i na osnovu njihove stare slave možda izmami koji dolar više od nostalgičara. Na žalost, takvih je sve manje i manje, pa gotovo svaki akcijski film u posljednjih 10 godina neslavno propada na kino blagajnama, a jedino zbog čega se i dalje snimaju jest DVD/Blue-ray tržište, te snovi kako će baš taj, najnoviji uradak, postati idući „Taken“, koji služi kao najveća inspiracija i ovdje recenziranom filmu.
Jedan od najvećih eksploatatora ovoga žanra je francuski redatelj, scenarist i producent Luc Besson, čija kuća EuroCorp godišnje na tržište izbaci 10-ak prosječnih akcijskih filmova, koji uglavnom najbolje prolaze na europskom tržištu. U svom se najnovijem projektu, „3 dana za ubojstvo“, udružio s američkim redateljem McG-em („Terminator Salvation“) i scenaristom Adijem Hasakom, a rezultat je, po običaju, polovičan.
Ethan Renner (Kevin Costner) je ostarjeli i smrtno bolesni tajni agent CIA-e, koji je imao otvoren put do samoga vrha, ali mu se u tome ispriječila moralna strana i nemogućnost da ubije baš svakog muškarca, ženu i dijete na koje naleti. Tako barem tvrdi njegova mlada šefica Vivi (Amber Heard), koja mu nudi eksperimentalni lijek i produljenje života, ako Agenciji pomogne u lovu na opasnog međunarodnog trgovca oružjem, znanog kao Vuk (Richard Sammel). Iako je svojoj davno otuđenoj ženi Christine (Connie Nielsen) i kćeri tinejdžerki Zoey (Hailee Steinfeld) obećao da će prestati raditi to što radi, ne može odbiti primamljivu ponudu, te kreće na put uništenja ulicama Pariza.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=TbXfZlD2eNk[/youtube]
Koliko smo već puta čuli priču o ostarjelom agentu kojega vlastita obitelj mrzi, a on im se pokušava iskupiti i pritom obaviti još samo jedan, sudbonosni posao? Prečesto, uistinu prečesto. Što se tiče tog segmenta filma, suvišno je trošiti dodatne riječi, jer se radi o klišeju na klišeju, s tek ponekom originalnom foricom poput afričkih ilegalaca u Ethanovoj ‘sigurnoj kući’ ili njegova nesvakidašnjeg arapskog pomagača Mitata, koji je nominalno negativac, ali na kraju više pomaže Ethanu nego svojim šefovima. Dobar pokušaj, ali i dalje nedovoljno.
Najjači adut filma je definitivno Kevin Costner, koji je daleko od svoje planetarne slave s kraja prošloga stoljeća, ali je i dalje ime koje znači određenu razinu kvalitete. Niti ovoga puta nije zakazao, te je pasivno-agresivno simpatičan i naizgled zlovoljan, ali pun ljubavi, što su uloge kakve su mu oduvijek najbolje odgovarale. Njegova šefica, koju portretira Amber Heard, u ovom je slučaju potpuno nepotreban lik, čija je jedina funkcija da se u sam film nekako uvede mlada, popularna i zgodna glumica, koja bi u kina primamila nešto mlađu publiku. Ostatak je ekipe jednodimenzionalan i plošan, a ponovno je najveće razočaranje element negativaca: Europljani u odijelima, misteriozni trgovac oružjem i albino ubojica znan kao, potpuno neočekivano – Albino (Tómas Lemarquis)? Zijeeeev…
Drugi bitan element „3 dana za ubojstvo“ je akcija, a film je ima taman dovoljno da ne usfali, ali niti da bude previše naporna. Gledatelje iz ovih krajeva bi mogla zaintrigirati činjenica da je uvod sniman u Beogradu, te da je tom prilikom demoliran cijeli jedan kat kultnog, a danas napuštenog Hotela Jugoslavija. Ostatak je sniman na lokacijama u Parizu, koji je idealan za jurnjavu automobilima po uskim uličicama, a pozitivno je što likovi u filmu uglavnom izbjegavaju napucavanje oružjem sa velike udaljenosti, te većinu stvari odlučuju obaviti u neposrednoj blizini negativaca, što je uvijek mnogo bolje i zanimljivije rješenje.
Sve to ispada vrlo simpatično i lako gledljivo (pomaže i začuđujuće dobar i raznovrstan indie pop-rock soundtrack), ali na kraju kronično nedostaje nekih pamtljivih trenutaka, poput sada već legendarne prijetnje Liama Neesona otmičarima njegove kćerke u „Takenu“. Bez takvih elemenata akcijski film jednostavno tone u mediokritet i što je najgore, postaje lako zaboravljiv, što znači da gledatelju nije ponudio niti jedno pamtljivo iskustvo. Možda je to dobro za Bessonov akcijski štanceraj i prilično jednostavno dizanje love, ali izaziva nepovratnu štetu žanru akcijskih filmova. Budimo iskreni, tko želi gledati jedan te isti film s različitim glumcima po stoti put? Čak je i toliko spominjani „Taken“ već u svojoj drugoj ediciji postao sprdnja…
Ocjena: 6/10
(3DTK, EuroCorp, Relativity Media; 2014.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
