Na trećem Knapovom književnom partyju održanom petak u Centru za kulturu Peščenice KNAP sudjelovali su Nina Romić, Jelena Galić, Hrvoje Kovačević, Dalibor Jakus i Katja Grcić.
Stjecaj okolnosti je htio da se 3. Knapov književni party održi večer prije nego što su na snagu stupile nove mjere Stožera CZ-a po pitanju borbe s koronavirusom, što će se opet jako odraziti na sve koji su uključeni u bilo kakav oblik djelatnosti vezan za izvedbene umjetnosti općenito gledano.
Iako nije bila namjera da komunikacije i ozračje krene u tom smjeru, ono je nekako bilo neizbježno kod dijela sudionika, jer ako netko osjeća kotrljanje sivih oblaka olovnih vremena, to su svakako umjetnici.
Katja Grcić, dramaturginja, pjesnikinja i prevoditeljica otvoreno je tako progovorila o problematici svojih aktivnosti koje je dolazak pandemije većinom zgasio. „Ovo vrijeme jednostavno ne dozvoljava bilo kakvo planiranje na duže staze“, objasnila je Grcić položaj svih onih koji u ovim složenim i istovremeno oskudnim vremenima pokušavaju živjeti od intelektualnog rada. Dotaknula se i problema koji tište vjerojatno nemali broj domaćih dramaturga čija djela se izuzetno teško probijaju u domaća kazališta, posebno ako se dotiču malo zahtjevnijih tema koja se tiču pojedinca i društva, tj. da je na snazi svojevrsni tabuistički pristup. Ova nagrađivana autorica je u svom posljednjem djelu „Pisma Ziti“ tematizirala krajnosti između velike javne pažnje i izoliranosti nadahnuta sudbinom hrvatske glumice Edite Majić koja se odlučila na ekstremnu samostansku izolaciju od vanjskog svijeta. Zasad se čini da je ta tako nešto delikatno za naše kazališne daske, iako je tema ljudske izolacije, posebno u ovo vrijeme, itekako aktualna.
Dalibor Jakus, čija se knjiga „Kraljev Gambit“ ljetos našla na top ljestvici naslova nakladnika Školske knjige, autorov je pokušaj proniknuti i pružiti novo čitanje onog što bi trebalo biti ‘duša modernog muškarca’. „Postoji već puno razgranatih nivoa tzv. ženskog pisma u današnje vrijeme, a ja sam pokušao ponuditi neke aspekte s muškog stajališta“, rekao je Jakus objašnjavajući istovremeno način kako dolazi do inspiracije koja mu je doslovce pod prozorom. Naime, Daliborov kućni prozor gleda na jedan zagrebački prolaz gdje ljudi znaju zastati i međusobno prodiskutirati neke bitne stvari vezane za vlastite živote. „Ne mogu naravno pohvatati cijele priče, ali nekad je dovoljno da čujem svega 2-3 rečenice koje me zaintrigiraju za tuđe razmišljanje, jer ljudi uglavnom zaborave da pomalo skriveni prolaz od gradske vreve ima i svoje stanovnike, u smislu da je na par metara iznad njih nečiji otvoren prozor.“
Hrvoje Kovačević, čiji je kriminalistički serijal za djecu „Tajne“ već klasik hrvatske literature za djecu, bio je sinoć fokusiran na problematiku pisanja scenarija za televizijske dramske programe, gdje također ‘ne cvjetaju ruže’ domaćim autorima, posebice kad je riječ o pravima koja su sa svakom reprizom uglavnom sve manja i manja. Kako je rekao, on inspiraciju pronalazi u našoj svakodnevici, koja je kako za mnoge, tako i za njega frustrirajuća. „Ja sam u svom romanu „Ministar u jezeru“ ubio ministra. I to ministra zdravstva, u vrijeme dok je na toj poziciji bio Kujudžić. Za mene je pisanje ventil. Tu bez problema mogu učiniti ono što se u stvarnosti nikad ne bih usudio“; rekao je Kovačević.
Glazbeni dio programa pripadao je kantautorici Nini Romić i kontrabasistici Jeleni Galić. Iako je prostor KNAP-a bio previše osvijetljen (zbog potreba live streaminga) što je naravno uvijek kontra ugođaja koji glazbenici žele postići, Nina je svojim božanski ugođenim glasom taj nedostatak anulirala već pri prvoj izvedbi, a gradacija te snažne intime narasla je i u dvoglasju kad joj se na pozornici pridružila i Jelena Galić.
Za Ninu kao da je poseban okidač bila konstatacija „emotivni višak“ koju je u prvom izlaganju izrekla Katja Grcić kad je pokušavala osobno proniknuti u zamršenost svoje potrebe za stvaranjem, referirajući se na prvu književnu kritiku koju je dobila u životu gdje je i njoj taj pojam emotivnog viška otvorio prostor da se pozabavi digresijom na korijen svog rada.
Nina Romić je tako u drugom setu zahvalila Katji na toj formulaciji „emotivni višak“ i priznala da je i na nju kao autoricu jako utjecalo i dalje utječe sve što se događa u posljednje dvije godine, objasnivši i svoju trenutnu fazu u kojoj je bend nešto što je „ostalo u prošlim vremenima“ i kako je rad na novom materijalu i u sadašnjim uvjetima nešto što joj dolazi na mahove.
Sudeći po nastupu, teško se oteti dojmu da joj je upravo tu Jelena Galić najveća podrška i da imaju puno toga zajedničkog u kreativnom radu. Naime, potpisnik ovih redaka se živo sjeća zajedničkog vokalnog angažmana Nine Romić i Ivane Picek u grupi Pridjevi, no sklad koji ima s Galić kad god je višeglasje u igri odaje onu najfiniju patinu kad dvije umjetnice rade dugo i predano obraćajući pažnju na sve detalje. Stoga, novi album, kad god došao, bit će vrijedan pažnje. No prije toga izgleda da nas čeka još jedna ‘gluha’ zima.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
