Drugi dan trodnevnog festivala obično znači zahuktavanje i ne preporučuje se stajačima u mjestu. Hoće li vas tko klopiti odletjelom klompom u zanosu grupnog afro-jazz-dancea ili vas neko drugi poškropiti svetom pjenom crnog piva, vaša je stvar; karma – nula bodova.
Swingati kukovima protiv struje preporučuje se pogotovo kad imaš posla s bas-linijama iz post-dubstepske sinkronije s pozornice Kina Šiška, pogotovo kad je frontmen jedan ne-linearni kalibar poput Saula Williamsa, baštinika tradicije duhovnih autoriteta hip-hopa, pjesnik inferna bez refrena, koji se pogotovo kalio na hip-hopu i teatru. Iako je već prije 20 godina osvojio status Nuyorican Poets Cafe, njegova zvijezda već dugo sjaji uz širi aktivistički kontekst Afroamericane. Posljednji album „Martyr Loser King“ posvećen je, naravno, velikom borcu za ljudska prava Martinu Lutheru Kingu.
Žovijalna figura koja hvata podloge poput hektika na steperu, pomalo je izmješten iz hip-hop priče, osim ako uzmemo hitove poput „I’m A Candle“.Vizualni zid stileovima likova suvremene pop-kulture, od Tesle, Barake i Trumpa do momka kurčevitih prstiju s covera „Istine“, ploče splitskih Dječaka, šamara publiku sloganima poput „Poverty is A Construct“. Nakon što s grčem u moždini uhvatimo da je to ta tradicija iz koje izlaze sinusoidne filipike MC Daleka, u lice dobijemo i šaku konteksta, nešto a la – Damir Avdić. Šamar mladog ekspatriota koji je narastao, još uvijek je afirmativan, uz uzbuđenje pravih fanova koji znaju svaki angle u bitovima. Dobar nukleus za večer koja obećava je stvoren, makar je počelo već u 19 sati.
To se obećanje ispunilo nastupom nigerijske zvijezde Nneke koja se vraća festivalu nakon uvjerljivog nastupa u Ljubljani 2011. godine. Ona živi u Njemačkoj i nastupa s četveročlanim bendom emigranata u jednoj simpatičnoj smjesi čvrstog pop-soula koji bez problema prelazi žanrovima koje volimo slušati i u uredu i u kafani – hip-hop, reggae, dub i afro. Metamorfoze sićušne djevojke koja evocira i Sade i Skunk Anansie, jednako su uvjerljive na prhkom vokalu, konferansi, akustari i cajonu, čime je redoslijed izvođača večeri pripremio sjajan teren za krajnje nezahtjevni highlife groove Pata Thomasa iz Gane koji je posolio zrak uz Kwashibu Area Band. Međutim, onaj ćrufeel koji je cura zašusala s pozivom „na otklon od ega, žudnju da sami budemo svoji i najbolji“, prati i coda čiste tišine od dvadeset, možda trideset sekundi u velikoj dvorani Katedrala… A nakon što se bend pokupi s pozornice, a na njoj ostane samo bubnjar, klaun trenutka, kao scenski kontrapunkt koji se može dogoditi samo na festivalu.
I onda bubnjarski solo, uz stajaće ovacije, s još lopata klaunizma i sarkastičnog klanjanja čitave dvorane na to. Nakon čega izlaze ganski superjunaci, čiji je boss Pat Thomas nakon dvadeset godina stanke odmrznuo vlastitu karijeru, radio je čovjek kao učitelj. I onda opet sitni vez sahelske gitare, klavijature, udaraljke, bas i brass, dok čitava dvorana pršti od nevjernice u dugom kadru za koji nisu potrebni titlovi.
Pred ponoć, zahvaljujući i gradskom prijevozu slobodnom za posjetitelje festivala, senzibiliziranom za platežnu moć, kako studenata tako i starijih od 65 godina, a nije da nije da ih bilo nije, selimo u skvotove Metelkove, točnije u Gala Halu gdje će lyonski band uKanDanZ predvođen karizmatičnim etiopijskim pjevačem izvesti ono što je cijele večeri trebalo već postarijoj arty party generaciji, fuziju zvuka Miladojke Youneed predvođenu pandanom Harisa Džinovića. Nepunih mjesec i pol dana otkako je duh i glas velikog etiopijskog maga saksofona Getatchewa Mekuryje napustio planet kako bi se pridružio satelitima drugih kozmosa, žgoljava banda nalik šačici lučkih bitangi iz neke francuske luke svojim je potrganim rock-funk-punkom s etiopskim frontmenom ovlažila koliko su dopuštale plastične čašice lozovače i pamučne majice.
Val janjeće meke ulične liturgije slijeva se pod pozornicu, gdje ćeš u prvom redu sresti i Vaska Atanasovskog, jazz-saksofonista s onim svojim kuk-plesom kako se oslanja o noćne maglice uKanDanZa, svakako točke na “i” drugog dana, dok je istovremeno u Menzi započinjao Operation Mendoza, jedan od ex-članova Calexica sa svojim Tex Mex sentišom. Čupamo se iz letargije, već je pola dva ujutro i letimo na Comet Is Coming u majušni Channel Zero, gdje se treba desiti vrhunac večeri, tako mi je bar preporučila DJ i hip-hop klupska klika. Za Shabaku Hutchingsa znamo otprije, tenor-saksofonist s londonske scene iz nekolicine bendova, uz elektroničara i bubnjara potpuno je preuzeo bend sa electro-freejem, a ghetto-ozračje publike nabacane jedne preko drugih kao u kutiji šibica samo im je išao na ruku. Možda zeru karipski preveč light i ispoliran zvuk, digitalni futurizam, rave jazz, šta već, ali opet nije mala stvar da jedan toliko dugotrajan festival ipak ne gleda preko ramena na svoje gerilske korijene. A kako je iz režije stigla dozvola za spavanje, prijedlog je prihvaćen i trenutno je u procesu.
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
