Doprinos dvoje glavnih glumaca muzičkom nastavku hita iz 2019. sasvim je dovoljan da film bude ocjenjen bolje od onoga što se trenutno čini generalnim konsenzusom, a to je da je riječ u pitanju nastavak bitno slabiji od originala. Au contraire.
Kolumnu 3,6 rendgena počeo sam pisati ponukan radikalizacijom kritičkih stavova koja je vidno procvjetala 2019. godine kad je u distribuciju ušao film Todda Phillipsa “Joker”, tzv. “origin story” jednog od najpopularnijih stripovskih negativaca, Batmanove nemeze koju je tad sjajno utjelovio Joaquin Phoenix i postao drugim glumcem (nakon pokojnog Heatha Ledgera u “The Dark Knight) koji je za tu ulogu nagrađen Oscarom.
Problem tada bio je da su nisu samo profesionalni kritičari, već i više manje svi koji su film pogledali imali tendenciju proglasiti ga ili remek-djelom ili katastrofom, uporno zanemarujući sve ostale elemente u njemu koji su bili ili dobri ili loši, ovisni o odabranom stavu, a i dobrih i loših sastojaka u konačnom proizvodu bilo je mnogo.
Da se Phillips zadovoljio kopiranjem atmosfere i vizualnih aspekata iz njujorških tragedija Martina Scorsesea iz sedamdesetih koje je kopirao, moglo se to protumačiti tek zgodnom posvetom tim filmovima antijunacima koji su ga nadahnuli, ali njegovo inzistiranje na građenju priče sastavljenom od kombiniranih potki “Taksista” i “Kralja komedije” bilo je jednostavno previše.
Za svaku dobru odluku u “Jokeru” se našla i jedna loša, no to nije spriječilo da film stekne kultni status među određenom publikom, ponajviše među onima koji su lik Arthura Flecka koji postaje Joker smatrali junakom, baš poput mase koju vidimo u filmu, a koju je Phillips namjeravao kritizirati. Sa zaradom od preko milijardu dolara i za film temeljen na stripovskim junacima nevjerojatnih jedanaest nominacija za Oscar, uključujući i onu za najbolji film, “Joker” je postigao velik uspjeh i gotovo da nije bilo načina da se ne dogodi i njegov nastavak.
Kad su već zapeli s tom zadaćom u rukama, redatelj i glavni glumac odlučili su u nastavku pokazati srednji prst onoj fanboy ekipi koja je odigrala bitnu ulogu u uspjehu izvornika i pretvoriti dvojku, nazvanu “Joker: Folie à Deux” prema rijetkoj dijagnozi u kojoj psihički poremećaj dijeli dvoje ljudi, u mjuzikl, vjerojatno upravo onaj žanr koji najpredanija publika prvog filma najviše mrzi.
Jokeru je tako u filmu dodana i njegova partnerica iz stipa, Harley Quinn (tj. u ovoj verziji Lee Quinzell) čija je uloga dodijeljena glazbenoj superzvijezdi i već iskusnoj glumici Lady Gagi, a prilično jednostavna priča koja kombinira elemente zatvorske i sudske drame utopljena je i u više žanrovski nego kvalitativno fantastične sekvence s glazbenim brojevima mahom izvučenim iz tzv. “velike američke pjesmarice”, ali i pokojim suvremenijim brojem i jednim efektnim prepjevom slavne francuske šansone.
I ovdje ponovno dolazimo do jednog paradoksa, a to je da su te glazbene sekvence ujedno i najbolji dio filma, ali i mlinski kamen obješen o njegov vrat. One predstavljaju odstupanje od onih Scorseseovih šablona iz prvog filma i mahom su dobro osmišljene i izvedene, ali jedva da priču pomiču u naprijed i samo produžuju agoniju priče koja se u gotovo dva i pol sata kreće presporim tempom da bi se u filmu moglo istinski uživati. Tako gledatelj može istovremeno biti uzbuđen sa setom nekog novog muzičkog broja te u isto vrijeme željeti da bude što kraći, jer želi da film čim prije nastavi grabiti prema svom raspletu.
Phoenix i Gaga srce su i duša ovog filma. Njegova gluma i dalje je na istoj razini kao i u prvom filmu i premda tek ponavlja sve ono što je bilo sjajno u prethodnom uratku, to je doista toliko dobro da ga je užitak gledati. Ona, pak, ne zaostaje za njim nimalo i daje cijelu sebe kako u pjesme, tako i u ulogu koja joj izvrsno leži. Njihov doprinos sasvim je dovoljan da film bude ocjenjen bolje od onoga što se trenutno čini generalnim konsenzusom, a to je da je riječ u pitanju nastavak bitno slabiji od originala. Au contraire, usudio bih se reći.
S druge strane, čak ni tempo i razvučenost radnje, a pogotovo premještanje radnje na teren mjuzikla, nisu glavne mane ovoga filma. To bi prije bila Phillipsova neodlučnost da se posveti ijednoj od (preko)brojnih ideja koje se javljaju u natruhama cijelim trjanjem. On ne želi ući u tzv. lore sage o Batmanu, pa unatoč pojavljivanju likova poput tužitelja Harveyja Denta (za ulogu mnogo premladi Harry Lawtey), samo daje naslutiti da bi oni mogli biti oni isti likovi iz DC-jevog stripa ili ranijih filmova.
Isto tako daje naslutiti da je Fleck u jednom trenutku seksualno zlostavljan, a zbog iste neposvećenosti i njegova završna riječ u sudnici, koja bi u klasičnoj sudskoj drami trebala biti momentom ushićenja, ovdje djeluje kao antiklimaks i propuštena prilika. Takvih je primjera napretek, posebice u dramatičnoj završnici filma koju ne smijemo prepričavati jer bi to predstavljalo nedopustivi spoiler za svakoga tko želi vidjeti film, pa ćemo nevoljko prešutjeti taj dio.
Unatoč svim pobrojanim manama, kao i činjenici da će i zarada “Folie à Deux”, premda neće biti katastrofalna, biti shvaćana kao gigantski podbačaj u usporedbi s izvornikom, ovaj nepopularni nastavak mora biti pohvaljen zbog hrabrosti da se otisne izvan žanrovskih okvira i pastiša u kojima je tovario na koncu precijenjeni “Joker” iz 2019. godine.
S rezultatima kakvi ga očekuju, teško da će se uspjeti otisnuti i u prethodno mu prognoziranu oskarovsku trku, barem ne u onim presudnim kategorijama (osim možda Gage za sporednu glumicu), ali prekomjerno granatiranje negativnim kritikama kakvo doživljava “Folie à Deux” nije zaslužio. Na koncu, kao i njegov prethodnik, on nije ni sjajan niti užasan. Ili, kako bi rekli u Černobilu: 3,6 rendgena.
(Warner Bros. Pictures, 2024.)
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
