Osmi OFF u Šibeniku jučer je otvorila najveća zvijezda festivala, Amira Medunjanin, te gitaristički blues dvojac Mike Sponza i Ian Siegal.
Nema tu prevelike mudrosti. Amira Medunjanin interpretatorica je svega mogućeg, ne samo sevdaha, leđa joj čuvaju dva vrsna glazbenika, a rastuća reputacija osigura joj prepun koncert gdje god se pojavila. Kao takva, jedna je od mnogih.
Amira Medunjanin ima glas anđela, urođenu toplinu, pristupačnost, neposrednost, duhovitost. Dio je raje, nikako iznad nje. Na pozornici ne napravi ni pet koraka, koncert joj je koncipiran komorno, a ipak je sinoć držala rekordno ispunjenu večer OFF-a na dlanu. Kao takva, jedna je od rijetkih.
Treba li sevdah biti isključivo sevdah, ili se Dedić, Dugme i Štulić mogu također legitimno prepjevati kao sevdah? Bilo je to jedino pitanje nakon jučerašnjeg Amirinog premijernog nastupa u Šibeniku oko kojeg su se lomila koplja. Sve drugo je neupitno – glas, stas, karizma, energija, spontani aplauzi i općenarodno oduševljenje. Amira Medunjanin ima auru dive, iako su najbolje glazbene godine tek pred njom.
Za razliku od prošlogodišnjeg ukazanja Damira Imamovića na OFF-u, kada su suze tekle u potocima, Amirina emotivna izvedba ne tjera na plač. Ona udara na neke druge receptore – tjera milinu u kosti, nabacuje trnce po tijelu i, na neku foru, usred tih sjetnih izvedbi, osjećate se ugodno, bez ijednog zrnca patetike. I ništa nije isprogramirano, koncert teče po inerciji, a svi osjećajni dodaci ugrađeni su rođenjem u vokal ove bivše sarajevske računovotkinje. Otpjevano s lakoćom, urezano u pamćenje s dugim rokom trajanja.
Bilo je sinoć na OFF-u i bluesa. Tvrdokornog, nepozerskog, istinskog blues-rocka u izvedbi dva gitaristička majstora – Mikea Sponze iz Trsta i Iana Siegala iz Londona. Sat i pol prašnjavih riffova, macho držanja pred mikrofonom, tetovaža, kaubojskih šešira i ritma koji je dizao na noge. S bluesom je stvar jednostavna – ako je fake, kuži se iz aviona. A ako ga sviraju oni koji ga i žive, ne može omanuti. Sponza i Siegal svoje rodne gradove nisu vidjeli godinama, njihov život je jedna neprekinuta turneja, njihova stvarnost je distorzirani blues i osim toga ništa ne postoji. Sve se to jučer jako bistro moglo čuti iz zvučnika…