Ovog je petka završio Peti Subverzivni festival u Zagrebu. Nakon prvog tjedna ‘bombardiranja’ dokumentarnim filmovima od prošle subote promijenio je smjer baš kao i atmosferske prilike nad nama te se pretvorio u Subversive forum.
Britanci su pak ponos industrijske revolucije tj. željeznice također privatizirali. Rezultat je bio masovno otpuštanje zaposlenih iz sektora održavanja, kaos u voznom redu i nekoliko željezničkih nesreća s velikim ljudskim žrtvama, nakon čega je državna intervencija kroz stroge propise i žestokom kontrolom željezničkog sektora uspjela vratiti nivo standarda na period prije prodaje i nametnuti vlasnicima koncesija čvrsta (tj. skupa) pravila ponašanja i ulaganja u održavanje. A Grčka? Njome je prije 15 godina počeo upravljati isti onaj mendžment koji je rashodovao DDR. Željeznica, vode i struja… Sve je otišlo dovraga zbog korumpiranog vodstva države. Dovoljno je reći, pljačka se na Grčkom jeziku izgovara jednako kao i na Hrvatskom.
A sad, je li Hrvatska deindustrijalizirana po kratkom postupku, je li se i kod nas famozna pretvorba može svrstati pod nazivnik pljačka od strane sumnjivih menadžera blagoslovljenih iz krugova političkih elita, je li nam struja poskupljuje bez ikakvog obrazloženja, je li nam voda skupa kao da smo u Sahari, a ne na području gdje god se zabije lopata se iskopa bunar i jesu li veliki javni poslovni subjekti poput željezničke mreže i brodogradilišta godinama strukturno uništavane da se svako malo spominje privatizacija kao jedini recept poboljšanja? Je li mi uistinu vjerujemo da smo, u takvoj situaciji u kojoj se cijeli državni aparat održava na kreditima izvana konstantnim povećanjima duga, na putu da postanemo jedna Njemačka ili ćemo već sutra postati Grčka? Na kraju krajeva i nama se može prilijepiti etiketa neradničke nacije koja već petnaest godina neodgovorno cica tuđe pare i time plaća svoj državni aparat. Uz to smo masovno nezaposleni, industrije nemamo, pamet nam se odljeva, kruh nam je skuplji nego u Parizu…
Predavanje – Slavoj Žižek
Subversive diskusije s temom “Budućnost Europe”, pored kina Europa održavale su se cjelodnevno u dvorani kazališta ZKM-a. Što su profesionalci iz područja sociologije, filozofije, ekonomije, političke teorije, književnosti i drugih humanističkih znanstvenih grana zajedno rekli i zaključili biti će i njima samima jasnije kada se realizira dokumentarni materijal zagrebačkog Subversivea. Iako se dvorana nekadašnjeg kina Balkan danas zove kino Europa njeni zidovi se ljušte, njena kriza u trenutku kada je prepunjena daleko do kraja smisla “do posljednjeg mjesta” osim što je realna, poprima i simboličku dimenziju. Jedan mladić u crvenoj majici koji je Žižekovo predavanje pratio ležeći na ključnoj točki prolaza kroz dvoranu utjelovio je u potpunosti princip tolerancije i simbolično sažeo opuštenost koja zrači i privlači publiku na Subversive festival.
Prozvan Elvisom kulturološke teorije Žižek nije pričao kroz film o Gigi ( holivudski mjuzikl iz 1958.) iako bi autobiografsko predavanje zasigurno dotaknulo i tu ne samo semantičku poveznicu. Zapravo, za razliku od prošle godine kada je većim dijelom predavanje potkrepljivao holivudskim filmovima, ovog puta je odlučio potpuno ignorirati filmove naglasivši čak kako su se toliko okrenuli spektaklu da više nisu u stanju proizvesti niti iole zanimljiv plot. Bilo je puno citata francuskih pisaca i filozofa, ali niti ove godine nije izbjegao ponoviti skeč iz filma „Ninočka“ (romantična komedija 1939.) koji naglašava negaciju kao dio pozitivnog određenja identiteta. Kada Ninočka u baru naručuje kavu bez šlaga konobar joj se izvinjava što danas nema šlaga te joj nudi kavu bez mlijeka.
Predavanje je počelo neformalnom himnom Europske Unije s dodatkom „Turskog marša“ koji se sustavno izbacuje iz cjelovite slike pa je Slavoj Žižek konkretno ponudio rješenje u obliku odabira potpuno nove himne na što mi je kroz muk dvorane prozujala misao: Skladatelji u pogon, možda uskoro osvane neki natječaj EU upravo za notne potrebe novog simbola nadnacionalnog europskog identiteta. Rambo Amadeus – Svjetski mega car čiji debi s „Euro Neuro“ na Eurosongu ne treba još dugo čekati biti će subverzija za sve, a ne samo za zagrebačke pohoditelje Subversive festivala. Prvo pitanje iz publike upućeno Žižeku nakon blok sata zanimljivog predavanja bilo je “Što bi bio njegov savjet Hrvatskoj, zemlji u kojoj se zapravo ništa ne događa?”. Priznavši kako je uhvaćen bez odgovora, Žižek se ipak izvukao zaključkom kako se u sretnoj zemlji ništa ne događa. Ipak, letargija, pesimizam i depresija zapravo su ono „ništa“ što ne bismo voljeli da obilježava to „ništa“ što nam se događa. Referirajući se na kletvu “Dao ti Bog da se rodiš u uzbudljivom vremenu” zaključio je kako nije lud i kako sigurno nije pametno srljati za velikim svijetom, jer tamo kuda po svoj prilici jure vodeći nije nimalo ljepše i pametnije pa time niti zanimljivije mjesto.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
