U izdanju Inkubatora za veljaču na pozornici Malog pogona Tvornice su u utorak zasvirali Irena Žilić, Achromatic Attic i Mel Camino.

Rola se priča Inkubatora i dorolala do svog šestog izdanja. Jest da ‘svaki Cigo svoga konja hvali’, ali ipak smo zadovoljni što je Inkubator kao koncept zaživio i što interes izvođača i publike ne jenjava. Može se reći da se sve skupa drži na, u prosjeku, osamdesetak posjetitelja po koncertu, što i jest neki minimum da bi koncert mogao biti to što jest. U utorak su se tako predstavili uživo, redom, Irena Žilić, Achromatic Attic i Mel Camino.
Irena Žilić najnovije je ime zagrebačke ženske kantautorske scene, koja uistinu postaje sve potentnija i zanimljivija. Nina Romić više odavno nije usamljeni slučaj, a čak je i Inkubator proteklih mjeseci ugostio Ernu i Ivanu Picek. Irena Žilić se od svojih kolegica ponajviše razlikuje po tome što svoj izričaj temelji isključivo na engleskom jeziku, s jedne strane, dok s druge, ona uistinu i posjeduje boju glasa kojem to i leži. Takoreći, kao da je učenica jedne Dolores O’Riodan iz The Cranberriesa ili kantautorice Amy Macdonald, ali ima tu i dodirnih točki i s Kate Nash i Katie Melua – onog pop prizvuka s dignitetom. Irenin glas je kristalno čist i sluhistički ugođen, no kantautorica je inteligentno izbjegla plošnost i banalizaciju svoje lirike vještim izbjegavanjem klasične akordne strukture u pjesmama, već se vješto poigrava s polu-harmama, počesto držeći upitnik u uho slušatelja koje nije sigurno je li joj gitara uopće ugođena. No svaki put kad zapjeva, njen glas odmah kristalno jasno odaje impuls kako je cijela konstrukcija složena s namjerom. Da se ne govori, kako čim stekne malo više scenskog iskustva da bez problema svoju glazbu na taj stand-up solo način može izvesti bez srama bilo gdje u svijetu, ako joj se ukaže prilika. A činjenica je da već postaje tražena u Zagrebu. Stoga je topla preporuka već ove subote je pogledati u Medici na rođendanskom tulumu naših kolega i zdrave internetsko/glazbene konkurencije s Pot liste.

Zagrebački bend Achromatic Attic nastupio je drugi po redu i pokazao jednu sasvim drugačiju viziju strukturiranja pjesme, dapače i samog doživljavanja iste. Naime, aranžmanske ideje su prilično odvažne, no Achromatic Attic treba u cjelini poraditi na njihovom poliranju, a time i prezentaciji. Dino Seferović je prezentan i energičan frontmen, i nedvojbeno je da bi u uigranijoj svirci još dalje dobacio. Uživo Achormatic Attic komprimira najrazličitije stilove i razdoblja rocka. Čas je to noise, čas punk, čas grunge, čas metal i to sve se zna izvrtjeti u jednoj pjesmi, a opet osjetno je kako Achromatic Attic ne žele ići u smjeru grupe poput The Mars Volte i ne žele atomizirati sve postojeće u glazbi po cijenu da im publika okrene leđa. I naravno ime grupe (Bezbojno potkrovlje – eng. prev.) je ironični odmak od onoga što grupa de facto nudi uživo. Tavan često skriva razne tajne.

Velikogorički Mel Camino predstavio je svoj drugi studijski (i skorašnji) album „Kolumbo svoje duše“. Autsajderski štih, Ripperova pjevačka škola, eskapizam, čovjek u nepravednoj i nesrazmjernoj bitci s civilizacijom – to je Mel Camino u najkraćim crtama. Poetski grub izričaj vođe i kantautora Zlatka Majseca uklopljen je u glazbenu sliku šarolikog benda koji je u jednom trenutku bio potpomognut i violinistom.
Ima šarma u toj Majsecovoj ‘odjeb pozi’, koja je bila dodatno nijansiranja i njegovom „Strah i prijezir u Las Vegasu“ majicom, kao i u samom bendu koji se na momente čini kao sklepan od ljudi potpuno oprečnih afiniteta, a opet sve klapa u nekom čudnom smjeru i pjesmama koje kao da žele ostati neprilagođene u nekom svom svemiru.
Kad se podvuče crta večeri, nastup Irene Žilić odnio je prevagu.