Smislenog materijala za novi nastavak ‘vampirske filmske tvornice novca’ je možda i bilo prije nego je pala prva klapa. Ali izgleda da se nitko od kreatora nije time previše zamarao. Važno je samo da ova sapunica za velika platna i dalje zgrće keš.
Stiže mi neki dan obavijest kako je novi nastavak “Sumrak sage” oborio sve rekorde gledanosti u hrvatskim kinima u zadnjih 7 godina – u prva 4 dana film je pogledalo skoro 50 tisuća ljudi. Nisam toliko iznenađen što je film izazvao veliki interes, jasno je da je Sumrak zavladao svijetom. U Americi je osvojio sam vrh box officea sa vrtoglavih 140 milijuna dolara i ostvario 5. najbolje otvaranje u povijesti. Više sam ipak iznenađen činjenicom da te brojke nisu otišle nekom isto toliko jakom, a kvalitetnijem naslovu jer, ovako iz glave, jedan “Harry Potter” (bilo koji nastavak) je instant klasik u odnosu na bilo koji nastavak “Sumraka”, a pogotovo u odnosu na “Praskozorje I. dio”, najlošiji dio sage.
Ono što me još više iznenadilo je traljavost redatelja koji iza sebe ima čak nekoliko dobrih naslova (između ostalih i odličan “Kinsey”) i Oscara za najbolji scenarij za “Gods and Monsters”. Bill Condon ne samo da ne uspijeva pohvatati točkice i spojiti ih u smislenu cjelinu, nego cijeli film kao da mu neprestano klizi iz ruke i kao da ga za to nije briga. Istina, nema tu puno materijala s kojim bi se nešto radilo, ali uz ionako strahovito loš scenarij, film izgleda prilično amaterski u estetskom smislu – nespretno pristupa glumcima, a specijalni efekti su izrazito loši. K svemu tome, u sigurnijim redateljskim rukama barem ta cijela drama oko rođenja nepoznatog stvora mogla se pretvoriti u pravi mali edgy horor.
Vjenčanje se dogodilo. Nakon godina iščekivanja i 3 dijela, Bella (Kristen Stewart) i Edward (Robert Pattinson) su muž i žena. Odlaze na medeni mjesec na svoj vlastiti otok i prepuštaju se užicima. Prepuštanje traje otprilike sat vremena, upravo dovoljno da film izgubi bilo kakvu poveznicu sa starim kakvim-takvim intrigama i avanturama prethodnika i pretvori se u najobičniju jeftinu sapunicu primjerice s Kate Hudson i Matthewom McConaugheyjem u glavnim ulogama. U tih sat vremena ne uspiju voditi niti jedan smisleni razgovor, prikazati trunkicu kemije ili na bilo koji način probuditi interes gledatelja za ono što im se događa. Ali i ja sad pričam gluposti. Ne događa se ništa. Film je očigledno trebalo podijeliti na dva dijela, kako bi se dvaput zgrnula hrpa novca na blagajnama kino dvorana i to je i učinjeno. Svako drugo opravdanje bilo bi neuvjerljivo.
Bella zatrudni nakon par dana, sluškinja dramatično upozorava da je unutra smrt, mladenci se vraćaju natrag i Bella završi na promatranju zbog rizične trudnoće. Postaje mršava, anemična i kompjuterski obrađena. Dijete nije kompatibilno s njenim tijelom, rađanje je riskantno. Bella će najvjerojatnije umrijeti tijekom poroda, no ne odustaje od sulude ideje. Suluda je gledatelju, suluda je i Edwardu. “Nisam pristao na dijete, pristao sam na tebe”, kaže on jednu od rijetkih razumnih rečenica u filmu. No Bellina želja da umre tijekom poroda jača je od želje za Edwardom. Ili ljubavi. S tim da bih ovdje vrlo oprezno trebao koristiti tu riječ, ja nisam vidio tu ljubav. Ni kemiju. Ni privlačnost. Bella je u nekom svom svijetu, Edward u svom. Dodirnih točaka (osim onih u scenariju) kao da uopće nemaju. Dalje>>