Jučer su se u Vinylu skupile stručne glave kako bi analizirale/promovirale novi album Sare Renar.
Sara Renar vratila se jučer na mjesto zločina i sa sobom dovela svoje suradnike i poneke glazbene znalce. Njezin četvrti album „Gdje povlačiš crtu?“, naime, promoviran je jučer u zagrebačkom Vinylu, upravo na pozornici na kojoj je i snimljen. Pod moderatorskim vodstvom Vladimira Šagadina, Sarinu su novu ploču secirali kritičari Dubravko Jagatić i naš urednik Zoran Stajčić, a za mikrofonom su se našli i Višeslav Laboš, koji je na albumu bio zadužen za mastering, kao i Ivan Laić, koji je, kako ćemo kasnije vidjeti, svoju ulogu na ploči nazvao – metaglumačkom.
Album „Gdje povlačiš crtu?“ rezultat je međunarodnog projekta „Rođendan umjetnosti“, a inicijativa je došla s Trećeg programa Hrvatskog radija za posebno izdanje emisije „Ars Acoustica“. Ono što je trebala biti jednokratna „gaža“ prometnulo se u konceptualni album koji je prije dva dana objavljen na vinilu.
Album sadrži tri pjesme „Ti si svoja“, „Čuvaj svoje pjesme“ i „Gdje povlačiš crtu“, traje nešto više od 32 minute, a ako na ploči prepoznate neke fragmente s prethodnog studijskog albuma „Tišina“, niste u krivu.
– To mi je bio veliki izazov i zapravo je na neki način logičan razvoj događaja; potcrtavanje i možda namjerna dekonstrukcija onoga što se događalo s „Tišinom“ – rekla je na početku jučerašnje promocije Sara Renar. – Možemo mi sad raspravljati gdje je ta crta kad je neki album konceptualan ili nije… Ono zbog čega sam ja hrabro odrabrala taj teški i pretenciozni pojam „konceptualni album“, je što postoji vrlo jasna nit vodilja koja je prisutna od cjeline do rješenja.
– Ova priča je strašno hrabra. Malo tko na današnjoj sceni se odluči na jedan ovakav potez. Sara stalno pomiče granicu, i unatoč stanju na sceni na kojoj malo tko živi od glazbe, ona radi nešto sasvim nekomercijalno, ali je vidljivo da je duboko uronila u to. Cijela priča je kompleksna, jer ovo je jedan glazbeno-scenski igrokaz, poprilično radiofoničan, a izuzetno se ozbiljno pristupilo samom zvuku, kasnije i masteringu vinila. Potom, tu je i taj tekstualni dio, koji se dotiče i filozofije i egzistencije. Sve to stvara jednu cjelinu koja drži vodu – proširio je priču o konceptu glazbeni kritičar Dubravko Jagatić.
Priča je tada otišla s analize albuma i njegova koncepta, na same pjesme. Koje to, zapravo, možda nisu. – Pjesma je u ovom slučaju hako nespretan temrin. Mi smo naviknuti razmišljati u nekom formatu kojim smo cijeli život okruženi. No, ovo nisu pjesme u klasičnom smislu. One u nekom trenutku imaju refren koji vrlo brzo i nestane – reći će Renar.
Zoran Stajčić se nadovezao: – Ovdje bih povukao bih paralelu na Sarin angažman u Montažstroju u predstavi „Mali čovjek želi preko crte“, i nekako cijela ta metamorfoza i koketiranje s kazalištem, počelo se prelijevati na njezinu glazbu. I album „Tišina“ je donio jednu sasvim drugačiju arhitekturu zvuka u odnosu na glazbu koju bismo možda očekivali, budući da smo Saru u početku doživljavali dijelom kantautorske scene. No, ona je odlučila ne biti samo još jedna djevojka s gitarom. Ovaj album, dakle, nije došao preko noći, ovo je samo najhrabriji korak koji je uspio.
Osim Sare Renar, autorice teksta i glazbe, ploču „Gdje povlačiš crtu?“ stvorili su i Vedran Peternel (miks), Konrad Mulvaj (oblikovanje zvuka), Zdeslav Klarić (aranžmani i klavijature), Mateo Patakar i Izidor Vasilić (snimili i uživo miksali) te Zita Nakić-Vojnović, Klasja Habjan i Sven Sorić koji su se bavili dizajnom omota. Na albumu sudjeluje i glumica Dora Lipovčan, kao i Ivan Laić, koji sa Sarom dijeli članstvo i u kolektivu Moskau.
– Ja sam svoju ulogu shvatio kao da su me pozvali da na albumu glumim glumca. Jer ja glumac nisam, ali tako isto glumim i u Moskau da sam pjevač, iako nisam pjevač. Ovdje sam kao metaglumac: ja glumim da glumim glumca – pokušao je Laić razmrsiti vlastiti kreativni gordijski čvor.
Otkud glumica i „metaglumac“ na albumu pokušala je objasniti i Sara: – To mi je bio novi moment, da neke svoje vlastite misli i rečenice čujem u izražaju nekog drugog. Potvrdilo se da je takvo rješenje jako dobro sjelo s mojim minimalističkim stihovima.
Naravno, bilo je neminovno da se povede rasprava o vinilima kao takvim, o njihovom „toplijem“ zvuku, neodoljivoj analognosti, vizualnim doživljajem i svemu onome zbog čega je vinil – vinil. Stajčič i Jagatić, obojica iz generacije koja je odrasla na pločama, objašnjavali su tu „drugačiju percepciju“ glazbe koja se objavi kao LP. – Odlično je rješenje što se Sara odlučila na vinil, jer je cijeli koncept albuma takav da ga treba pažljivo slušati, to nije nekakva pozadinska muzika – bio je zaključak kritičara.
– MP3 format i beskonačni streaming s neta je apsolutno u duhu našeg vremena i ne želim govoriti je li to dobro ili loše. Međutim, ovaj projekt zahtijeva koncentriranu pažnju. A tražiti nešto takvo od publike u današnje vrijeme je ogromna stvar – rekla je i Sara nešto na tu temu.
Ploča „Gdje povlačiš crtu?“ samostalno je izdanje Sare Renar, pa iako se na sinoćnjoj promociji nije povela veća rasprava o (ne)bitnosti diskografa, zaključilo se, poprilično točno, da bi u idealnom svijetu neki izdavač, kad bi čuo ovaj album koji je proizvod jake sinegrije grupe prijatelja i umjetnika, neminovno prišao njima i ponudio im potreban novac. Mi takve danas, znamo već, u Hrvatskoj nemamo.
Onima kojima je rasprava bila dosadna (ne vjerujemo da je takvih bilo), mogli su pratiti djelo u nastajanju iz kista i markera Mira Petkovića, znanog i kao Modul Osam. Tema djela bila je, dakako, crta i gdje je povući.
Sara Renar promovirat će „Crtu“ u Tvornici kulture u Zagrebu, 7. veljače.