Eric Clapton je ražalostio brojne ljubitelje glazbe tužnom objavom da se njegova muzička karijera bliži kraju budući da postoji velika vjerojatnost da će izgubiti sluh jer boluje od tinitusa. Razmjere težine ovog gubitka za svijet rocka ilustrira nova filmska biografija koju od sinoć možemo gledati u našim kinima.
Film „Eric Clapton: Life in 12 Bars“ dobitnice Oscara za najbolji film 1990. („Driving Miss Daisy“) Lili Fini Zanuck prati turbulentni život i karijeru ovog gitarističkog polubožanstva zaslužnog za svjetsku popularizaciju bluesa za vrijeme britanske invazije šezdesetih. Eric Clapton je svojim jedinstvenim stilom i talentom u svega desetak godina uzdigao i pokopao bendove The Yardbirds, John Mayall and the Bluesbrakers, Cream, Blind Faith i Derek and the Dominos.
Gonjen visokim zahtjevima vlastitoga standarda od Yardbirdsa je odustao kada su postali previše pop za njegov ukus, a Mayalla je naputio kada je počeo svirati s Creamom. U jednom intervjuu prilično razvaljen priča kako je oduvijek htio svirati u bendu u kojem je svaki glazbenik bio virtuoz na svom instrumentu, što je u Creamu svakako bio slučaj, no zbog netrpeljivosti koja je vladala između njega i Gingera Bakera ni taj projekt, kao ni Blind Faith nisu mogli opstati, pa izražava žaljenje što je uopće napuštao Bluesbrakerse.
Velik dio fima posvećen je i Claptonovom odnosu s Georgeom Harrisonom koji je rezultirao suradnjom na „While My Guitar Gently Weeps“ i Harrisonovom solo albumu „All Things Must Pass“, ali i Ericovim zaljubljivanjem u Georgeovu djevojku Pattie Boyd. Ova romansa urušit će prijateljstvo dvojice glazbenih divova, a bit će zaslužna i za jedan od najvećih Claptonovih hitova. „Layla“ je posvećena Pattie, a nadahnuta je perzijskom pričom o Layli i Majnunu.
Ovdje će započeti i detaljan prikaz glazbenikova pada u ovisnosti, prvo o heroinu, a zatim i alkoholu, koje će se manifestirati u brojnim sukobima i ispadima na pozornici. Iz srljanja u pakao autodestrukcije trgnut će ga rođenje sina Conora, čija će mu smrt zadati najveći udarac u životu od kojeg će se oporaviti samo uz pomoć glazbe u novom uzletu karijere obilježenom osvajanjem Grammyja za povratnički album „Unplugged“.
„Eric Clapton: Life in 12 Bars“ priča je poput mnogih drugih iz povijesti rock glazbe, obilježena je usponima i padovima i nije joj uvijek ugodno svjedočiti. Uz brojne privatne kućne videosnimke i naraciju samog Claptona, kao i njegove obitelji i najbližih suradnika, film produbljuje dojam intimnosti i neposrednosti i svakako je zanimljiva lektira ljubiteljima bluesa, a ne samo jednog od njegovih najznačajnijih bijelih predstavnika u povijesti.
Ocjena: 7/10
(Abramorama, 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
