Bend nastao spajanjem članova Peach Pita i Cul De Saca indiegogo kampanjom je financirao svoj vrlo dobar prvijenac koji donosi nevakidašnji spoj post rocka i jazza.
Franz Kafka Ensemble je instrumentalna šestorka koju je najlakše opisati kao spoj ritam sekcije benda Peach Pit (gitarist Franjo Glušac i bubnjar Bruno Vidović Vorberger) s puhačima iz Cul De Saca (saksofonist Damir Prica Kafka, trubač Igor Pavlica, trombonist Ivan Marincel) kojima se pridružuje Roko Crnić iz Porto Morta, ali i (poput Pavlice) iz Rundekove Ekipe.
Nakon razvijanja zajedničke glazbene vizije i niza zapaženih koncerata bend ovaj šesteročlani ansambl je pokrenuo uspješnu Indiegogo kampanju kojom je financirao svoj album prvijenac snimljen pod producentskim nadzorom Nikše iz Kramasonika, a koji je napokon postao dostupan u izdanju etikete Dirty Old Label. Glazbeni žanr koji sviraju nazvali su “circus noir”, pa tako to isto ime nosi i njihova prva ploča.
Sudeći prema onome što na ovom vrlo dobrom studijskom predstavljanju možemo čuti, circus noir je glazba kojoj se prvenstveno gitarističkoj podlozi matematičkog post rocka suprostavljaju slobodne džezerske improvizacije u kojima, naravno, prednjači Capri. I mora se priznati da ova glazba, suprotno određenim očekivanjima više zalazi u područje cirkusa nego noira.
Album donosi šest instrumentala od kojih se možda najviše ističe upravo uvodna “Less Sunny” koja zacrtava načelni pravac albuma, od kojeg će onda uslijediti slobodnija istupanja pogotovo na drugoj strani ploče, sve više kako se album primiče kraju i pjesmi nazvanoj “Postizati vrlo nezadovoljavajuće uspjehe”. No, s uspjehom kojemu je rezultat ova ploča, Franz Kafka Ensemble trebao bi biti itekako zadovoljan.
“Circus Noir” je album jednakog (post)rokerskog, koliko i džezerskog šmeka, a budući da je riječ o vrsti glazbe koju nije lako opisati nekome tko je nije čuo, kako bismo se poštedjeli previše “plesanja o arhitekturi”, predlažemo svim ljubiteljima slobodnijeg muzičkog izričaja da podrže scenu, kupe ploču i počaste uši ovim zanimljivim i nadasve hvalevrijednim uratkom.
Ocjena: 8/10
(Dirty Old Label, 2018.)