Boško Mijušković, basist grupa Straigth Mickey And The Boyz i Škrtice, nemirni je kreativac koji je pronašao vremena za novi glazbeni projekt i dakako objavio album.
Turisti su bend koji je Boško osnovao sa svojim bratom Nikolom Džimijem Mijuškovićem i daleko od toga da je ovdje riječ o nečemu što je nastalo na brzinu. Turisti su se ‘krčkali’ dvije godine i u dvije faze. U prvoj, sobnoj, fazi Džimi i Boško su otkrivali različite kombinacije u kojima su sampleovima, loopovima, i općenito, softwareom kreirali zvučnu sliku koju će kasnije upotpuniti instrumentima. U drugoj fazi potražili su ‘žrtve’ koje su ‘inficirali’ svojim ‘filmom’, a tu su se našli snimatelji Boris Bomla Mladenović, Vedran Rao Brlečić, Robert Telčer, Dimitrije Petrović, zatim gotovo cijela uža obitelj Mijušković, pa Marko Ajković, Janja Lončar, Anjuta Janković, Milica Tegeltija, Jelena Živanović, te na koncu i lider zagrebačkih grupa Seven That Spells, Jastreb i Otrovna Kristina – Niko Potočnjak, koji se prihvatio producentske uloge.
I kad ga se već spominje, produkcijski je napravio izvrstan posao učinivši Turiste robusnima, neispeglanima i sirovima u zanimljivom spoju kojeg bi se moglo ugrubo okarakterizirati kao Bo Diddley susreće Becka, a ponekad nagaze i rane Black Keyse. „Levo ili Desno“ jedan je od onih albuma u kojem se pored još nekih dimenzija iznova otkrivaju čari električne gitare. Ona zvuči svježe, zanimljivo i gotovo kao da je do sada bila neotkrivena kao instrument – pravi primjer paradoksa u vremenu u kojem se taj instrument olako počeo otpisivati kao arhaični pripadnik prošlosti koja se više neće vratiti.
Baš tako paradoksalno udari prva „Abu Dabi“ koja repetitivno drmusa Diddleyev opori groove u kojem je prije pola stoljeća po prvi put afrički ritam susreo rock, da bi nas Turisti nakon toga pjesmom „Digitalno doba“ podsjetili na ‘povijesni trenutak u kojem su kupci i roba postali jedno. Već na početku je time određen modus operandi u kojem se kao po pravilnom redoslijedu sudaraju i prepliću hibridni motivi rocka koji onomatopejski komuniciraj s digitalnom tehnologijom po pitanju glazbene podloge. Tu je Potočnjak kao producent bio posebno zaigran, gotovo rušeći puno ustaljenih (čitaj: monotonih) producentskih pravila, od neočekivanih glasnih predimenzoniranja distorzijskog zvuka, do lomljenja ritma nekih pjesama koje potom ‘zaplešu po nalogu loopa’.
Jednako takav je pristup Turista kad su tekstovi u pitanju. Možda ga je najbolje uvjetno nazvati ‘turističkim pristupom’ u kojem su bitne sitnice i detalji u prostoru u kojem se turist zatekao, dok sve ‘velike svakodnevne teme’ korespondiraju ili u sferi ironičnog vica, ili kao nešto što namjerno nije poneseno kao ‘prtljaga’.
Na takvim putovanjima u kojima je turist izmješten iz svog mjesta boravka politički pojmovi poput lijevog i desnog („Levo ili desno“) bude jedino ravnodušnost. No i tu je riječ o igri pojmova jer u ‘turističkom žargonu’, to lijevo ili desno nije ravnodušnost inficirana politikom, već više iskazivanje pozitivnog duha u smislu u kom god se smjeru krenulo dogodit će se nešto zanimljivo za one otvorena srca. Turist se mora postati i iz razloga otvaranja novih percepcija. Mijuškovići tu dobro poentiraju u „Mlad čovek“ i „Nemaš čemu da se nadaš“, kojima suprotstavljaju pretposljednju „Pusti čoveka“ koja prije pomirujuće „Zajedno sanjamo“ nudi i najsnažniju poruku, gotovo upozorenje od prokletstva života koji se izvrtio bez trunke uložene odvažnosti.
Percepcija Turista je drukčija od percepcije mnogih bendova s ovih prostora. Naime, upravo ta fokusiranost na mogućnosti koje su dostižne, spram neaktivnosti koja se opravdava svačim osim nedostatkom petlje aktera, stavlja ovaj bend izvan mnogih mentalitetskih okvira i okova. U biti, to je onaj iskonski rokerski stav: „Jebite se, odoh vidjeti kako je negdje drugdje s namjerom da se ni tamo ne zadržim predugo“. Dakle, postati turist, postati nepripadajući, biti ponovo zaigran i ponovno otkrivati svijet. Upravo tako isijava i zrači album „Levo ili desno“- žanrovski nepripadajući i nesputan, pun iznenađenja iz kojih se cijede životni sokovi, s mudrošću pokupljenom na putu, koja se lako objašnjava i koju svaki putnik-namjernik razumije. „Levo ili desno“ je poput globtroterskog izlizanog kofera oblijepljenog naljepnicama iz svih dijelova svijeta – jednostavno neodoljivo miriše na avanturu.
Ocjena: 9/10
(Balkan Veliki, 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
