Akustični instrumenti, dva do tri akorda, očaravajuće melodije i tekstovi o hrani, starosti i smrti. John Prine nas svojim prvim autorskim albumom u trinaest godina ima namjeru ugušiti svojim šarmom. I uspijeva.
Prošlo je punih trinaest godina od objavljivanja posljednjeg albuma autorskog materijala vrsnoga američkog kantautora Johna Prinea, “Fair & Square”. U međuvremenu je objavio dva albuma obrada country klasika, jedan u društvu bluegrass pjevača Maca Wisemana, a drugi “For Better, or Worse” iz 2016. sa slavnim ženskim pjevačima kao što su Iris DeMent, Lee Ann Womack, Alison Krauss, Susan Tedeschi i Kacey Musgraves. Bili su to sasvim pristojni albumi, ali su samo povećali glad za novim autorskim radom ovog izrvrsnog tekstopisca zaslužnog za neke od najljepših pjesama iz žanra americane od početka sedamdesetih naovamo.
Prine se vratio s deset pjesama koje čine album “The Tree of Forgiveness”. To su pjesme o starosti i prolaznosti života, što ne čudi s obzirom na činjenicu da je pjevač lani navšio 71 godinu, a o tim temama ionako pjeva još od dana mladosti. Ono što ih čini posebnima jest lakoća izvedbe i još više njihova razoružavajuća jednostavnost. Producent albuma je glavni nešvilski mačak Dave Cobb koji je složio zvuk sačinjen od gotovo isključivo akustičnih instrumenata koji sviraju Prineove glazbene strukture od dva do tri akorda bazičnih ali očaravajućih melodija.
Još više od glazbene jednostavnosti, ovdje je na djelu i jednostavnost tematike pjesama. Prine pjeva o hrani, tegobama starosti, sjećanjima i smrti nalazeći mnogo joie de vivre pod stare dane, kao i materijala za autoironiju koji poodmakla dob sama po sebi donosi. Najbolji primjer potonjeg je pjesma “Egg & Daughter Nite, Lincoln Nebraska, 1967”, koju je mnogo lakše upamtiti pod njezinim zamjenskim naslovom, “Crazy Bone”, a koja govori kako buntovnički duh ne odrasta čak ni kada je tijelo zarobljeno u staračkom domu.
Za najvani singl odabrana je sentimetalna balada “Summer’s End” koja dokazuje koliko osjećaja Prine može proizvesti i najbazičnijom lirikom, dok to isto pomoću atmosfere čini u molskom western broju “Caravan of Fools”. U “Lonesome Friends of Science” Prine pjeva o kraju svijeta u pomirljivom tonu, jer kako kaže, on na ovom svijetu ni ne živi, kao ni gadovi u bijelim kutama koji eksperimentiraju na divokozama i trebali bi pustiti svemir na miru.
Atmosferu cijeloga albuma možda najbolje dočarava njegova završna pjesma “When I Get to Heaven”, a u kojoj starac nabraja što će sve napraviti kad dospije u raj, nakon što se rukuje s Bogom i zahvali mu za suradnju tijekom života. Prvo će uzeti gitaru i osnovati rock bend, a zatim se prepustiti svim radostima koje mu nedostaju, a uključuju hranu, piće i cigarete koje mu toliko nedostaju. Naslov albuma potječe od naziva kluba koji će Prine otvoriti u raju. U “Drvo oprosta” Prine će pozvati kritičare gdje će ih ugušiti svojim šarmom, kaže. Vjerojatno na isti način na koji je to postigao i ovim albumom.
Ocjena: 8/10
(Oh Boy Records, 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
