Jedino što se urokljivo uvrglo u veliku koncertnu proslavu Jinxa u Domu sportova bilo je nevrijeme koje je mnogima priječilo dolazak u dvoranu na vrijeme, no kako kaže ona stara izreka, ono što loše počne, često dobro završi.
Kap gorčine i i kao med sladak ritam iz nekih ‘sretnih vremena’ koja se uvijek gledaju kroz nostalgično šarene naočale – formula je koju grupa Jinx ponajbolje zamiješa na ovim prostorima. Traje to već 25 godina, a publika ne da joj se želi oduprijeti, već je traži u obilnim količinama. U petak je bilo tako u malom Domu sportova na velikoj koncertnoj proslavi dvije velike obljetnice, jedna je već spomenuta činjenica četvrt stoljeća postojanja Jinxa, a druga dvadeset godina od prvog velikog hita „Smijem se“ s kojim je po prvi put proradila ta gorko-slatka formula u doticaju sa slušateljima, ponajviše unutar redova tadašnje mlade generacije zasićene ratom i politikom turbulentnih devedesetih (a čija sjena nas i dan danas natkriva).
Srž toga saželi su Jinxi stihom o ‘rođenima u pogrešno vrijeme’ na prošlogodišnjem albumu „Pogrebi & pomiriši“ i da su bili u pravu i da se to proširilo i na mlađe bilo je očito i kad se „Ako si rođen u pogrešno vrijeme“ zakotrljala u prvom dijelu koncerta nakon čega je svako glazbeno poglavlje iz prošlosti sve jače sljepljivalo vezu između grupe i publike u jedno veliko zajedništvo.
Jinx su već po izlasku na pozornicu i time kako su se rasporedili po njoj odaslali jasni signal da žele premostiti prazan prostor između njih i ograde s prvim redovima i postati jedno tijelo s publikom. Puhačka sekcija bila je na samom rubu pozornice, a ne gurnuta negdje pozadi, kako je to već ‘običaj’, dakle na istoj crti s Cocom Mosquitom i Yayom koja kao da je ispipavala teren i činila prvi korak ‘upoznavanja’ stihovima uvodne „Jesmo li dobro?“. I naravno , trebalo je proći malo vremena da stvari sjednu i da (još uvijek) novi materijal odšmira uvod.
Prvi vatromet feedbacka dogodio se s „Idem tamo gdje je sve po mom“, za koju se moglo pretpostaviti da će biti adut koji se čuva za kraj, no pjesmarica Jinxa je itekako debela što se tiče hitova iz kolektivne memorije zagrebačke publike, a lako bi se moglo i zaključiti da nema tog hrvatskog pop benda s toliko kvaltetnih vlastitih zgoditaka unutar repertoara. Pored toga, Jadranku Ivaniš Yayu, možda je načela poneka bora, ali vokal joj je neuništiv. Kad vrisne poput Arethe Franklin iz najboljih dana, srsi prođu cijelu dvoranu i probiju dimenzije već tradicionalnog ‘kutijastog zvuka’ koji već desetljećima muči svakog ton majstora koji u tom nezahvalnom prostoru mora vrtjeti potenciometre za miks pultom. Ako je netko u stanju na domaćoj sceni otpustiti vokalnu snagu emocije u rangu jedne Josipe Lisac, to je svakako Yaya. Kako je koncert odmicao, ona je bila sve moćnija frontwomen. Situacija na kraju, kada publici definitivno nije bio dovoljan jedan bis, bila je u neku ruku normalan ishod, a Yaya je držala euforiju u šaci i kad je pjevala „Čuvar močvara i trava“ uz decentnu pratnju klavijatura i ženskog gudačkog sastava Vortex Strings.
Kad smo već kod gostiju i to je bilo dozirano s ukusom. Yayi su se pridružili suprug Dubravko Ivaniš, te Davor Gobac, a zanimljivo je bilo i ispraćanje dvojice frontmena s pozornice uz minijature pjesama njihovih matičnih sastava, tj. „Ljubav“ PCVC-a i „Iste stvari“ Psihomodo Popa. Osvježenje je bilo i pojavljivanje Jakše Kriletića Jordesa, originalnog saksofoniste Jinxa, jer ipak je boja njegovog instrumenta i način kako je otvorio pjesmu „Koliko suza za malo sna“ bio ‘peti element’ sinoćnje koncertne euforije u finalu nakon koje su Jinx već s uvodnom bas linijom „Bye Bye Baby Bye“ pomeli sve pred sobom. Koncert za pamćenje, kako za publiku, tako i za bend.
Večer su s opravdanim kašnjenjem zbog obilnog pljuska, koji se izlio na grad i koji je dobrom dijelu publike pomeo planove da dođe na vrijeme u dvoranu, otvorili beogradski Artan Lili koji su uistinu pošteno zagrijali publiku, a posebno je bilo dojmljiv kraj i izvedba posljednjeg singla „Nije svejedno“ uz ritam matricu, električnu gitaru i zborno pjevanje ovog kvarteta, što je i ispala odlična uvertira za besprijekorni show Jinxa koji je potom uslijedio.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
