Na drugom koncertu unutar programa Ljeto u MSU na krovu zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti u subotu su nastupili Kojoti i oduševili publiku koja ih je uspjela dozvati i na drugi neplanirani bis.
„Ne bojte se navježbali smo dovoljno pjesama“, izjavio je po izlasku na Kojota na prvi bis frontem Alen Marin pred publikom na krovu MSU-a prije nego li je bend zakotrljao pjesme „Manje pametan“ i „Zajaši zmaja“ i time okončao nastup. No publika je bila uporna u nakani da dobije još, a bend očigledno odlučan u tome da ne ponavlja već izvedene pjesme te večeri, pa je na drugom bisu stvar okončao, onako kao je i započeo svoj comeback u Boćarskom domu u siječnju prošle godine, s obradom „I Wanna Be Your Dog“ Stoogesa, koju su za ovu priliku i prilično produžili jammingom u kojem je gitarskom solo točkom dominirao Davor Viduka.
Time je uspješno okončan, može se reći, još jedan u nizu odlično prihvaćenih koncerata ove grupe u Zagrebu. Po pitanju set liste, uvjetno kazano, bila je riječ o ponovljenom koncertu od zimus iz Tvornice kulture, uz dodatak novih singlova koje je grupa u međuvremenu izbacila. Nastup je započet pjesmama „Lud od slobode“, „100 milja daleko od nje“ i „Pet milijardi ljudi na svijetu“, ‘rezano’ novom „Nova riječ“, te nastavljeno udarnim nizom „Ti imaš ono što meni treba“, Kojinom „Trese, lupa, udara“ i dakako „Izgubljen u svemiru“ koja je i ovog puta izvršila najsnažnije uključivanje publike u glazbeni kozmos Kojota. Na krovu MSU-a su Kojoti odlučno i produžili izvedbu te pjesme, koja se u ovom trenutku pokazuje kao najmoćniji broj koji su svojevremeno ‘zakopali u svojoj vremenskoj kapsuli’, razlog tome treba tražiti u tome što je i tada bila riječ o pjesmi s modernim ritmom (onim koji se u proteklim desetljećima prometnuo u pulsirajuće ozračje novog milenija), za razliku od boogie/rock/blues štiha unutar kojeg su Kojoti krojili većinu svojih pjesama.
No trenutno nije „Izgubljen u svemiru“ jedini takav primjer. Kojoti se rearanžmanima starih pjesama sve više trude uskočiti u tračnice sadašnjosti i što više ostaviti iza sebe epitet nostalgične rock pojave, jer malo-malo uleću u svojevrsne party ekstenzije svog opusa, koji se po reakcijama publike, pokazuju uspješnima. Možda jest riječ o starim rokerima, ali šarmantno daju do znanja da je ostavilo na njima traga i to što su devedesete i u Hrvatskoj bile poprište ekspanzije rave kulture.
Također je zanimljiv i odnos prema nekim starijim koncertnim zgodicima, u prvom redu „Hodala je pola metra“ koja spuštena na drop D štim nema više onu naivnu mladenačku lepršavost, ali nudi daleko uvjerljiviji groove, upravo onaj detalj koji joj treba u sadašnjem trenutku. A s novim pjesmama stvari idu i dalje, naime koncert na krovu MSU-a bila je prigoda za predstavljanje pjesme „Sve je pod kontrolom“ u kojoj je gostovao Kandžija. Jest da je Kandžija na početku rekao da je riječ o prvoj izvedbi uživo i zamolio publiku da oprosti ako nešto pogriješi, no taj rock/hip-hop crossover se pokazao trenutno najzanimljivijim korakom Kojota, a uz to raspoloženi Kandžija je dakako rasturio, a potom još jednom zakucao svoj performans i u, za tu prigodu izmjenjenoj, pjesmi „Halucinacija“ koja je potom uslijedila.
Drugi važan i nezaobilazan gost bio je usnohamonikaš Igor Djeke koji je svirao s bendom u nekoliko navrata, počevši s „Ljubav u kvaru“. Tada se dogodio simpatičan ‘incident’ jer mu se Alen Marin nije mogao sjetiti imena, da bi se potom uspješno uspio ispričati iskrenim priznanjem o trenutnoj blokadi koja mu se tog trenutka očigledno dogodila. Publika je to dakako prihvatila. Jednostavno nikome nije bilo do incidentnih situacija bilo koje vrste. Kraj službenog dijela donio je očekivanu katarzu s „Moćan san“ i „Razuzdan i lud“ na kojima je Djeke još jednom ‘podastro dokaze’ da je jedan od najboljih usnoharmonikaša koje ovi prostori imaju.
A Kojoti? Svakako su još jednom dokazali da ne misle popustiti ugriz svog comebacka.