Svakako je zanimljivo kad jedan mladi trombonist koji je najčešće u ulozi pratnje velikim zvijezdama, okupi iste i kaže: ‘Sad sam ja glavni!’
Troy Andrews, odnosno Trombone Shorty jedan je od najboljih trombonista mlađe generacije. Rođen je 1986. godine u New Orleansu i kako to već biva kad se netko rodi u tom gradu u obitelji glazbenika, već je u šestoj godini zasvirao trombon i postao vođa svog sastava. Kasnije, tijekom karijere put ga je odveo do Lennyja Kravitza, a kasnije i do grupa Aerosmith, U2 i Green Day, a naravno cijelo vrijeme je bio predan i brass zvuku svog rodnog grada.
„For True“ je njegov sedmi studijski album na kojem je također okupio u ugledno društvo iz glazbenog svijeta. Pridružili su mu se Jeff Beck, Warren Hayes, Kid Rock, Lenny Kravitz i Ledisi, čije umijeće je utkao u svoj brass zvuk. A kako zvuči „For True“? Možda bi bilo najbolje reći da je to album kao stvoren za predstojeće novogodišnje tulume. Spoj tradicionalne i moderne Amerike – album neopterećen ničim drugim do li zapaljivim ritmom, praskavim brass linijama i dobro uklopljenim gostujućim glazbenicima, koji pored svoje zvjezdane aure odlično funkcioniraju i kao „prateći likovi“ u priči u kojoj glavnu riječ vodi jedan trombonist. Prilično neuobičajeno, ali upravo zbog toga svježe i zanimljivo.
Prvi užareni plimni val brassa donosi uvodna „Buckjump“ u kojoj je Shorty „podebljan“ gostujućim Rebirth Brass Bandom i adrenalinskim vokalnim angažmanom 5th Ward Weebiea. „Encore“ s Warrenom Haynesom donosi zdravi prizvuk crnog popa s kraja 70ih koji se na trećoj „For True“ pretvara u funk duel trombona i trube. Sredinom ceste adult rocka gazi „Do To Me“, a u skladu s tim je gitarski solo zasvirao Jeff Beck. No i pored toga središnji dio koji nastavlja s „The Craziest Things“ i „Dumaine St.“ pomalo gubi dah, jer pjesme počinju plutati u srednjem tempu i gubi se oštrina i eksplozivnost koju je imao početak albuma.
Prva stanica vrijedna pažnje nakon tog dijela monotonog truckanja je „Mrs. Orleans“ koju je Kid Rock, može se reći neočekivano, vrlo dobro interpretirao s Trombone Shortyjem. Album se nastavlja dobro kotrljati i u „Nervis“ na kojoj gostuju Cyril i Ivan Neville. Lenny Kravitz se pojavljuje u „Roses“, ali samo u ulozi basista. Shorty kaže da se mikrofonu nije približavao, a sad jel’ mu za vjerovati da Lenny nije prišao mikrofonu i u društvu brojnih pratećih vokala, teško je reći…
Završnicu podižu instrumentali „Big 12“ i „Unc“, dok se za revijalni brass soul završetak pobrinula Ledisi iznimnim vokalom u „Then There Was You“.
I za kraj samo jedna opaska za sve one nesklone jazzu koji na sam pogled covera albuma pomisle da „For True“ donosi taj zvuk, nek’ se ne brinu, riječ je o easy listening popu, dovoljno kvalitetnom da ga poželite poslušati još koji put.
Ocjena: 8/10
(Verve / Universal Music, 2011.)