Sinoć je u zagrebačkoj Močvari nastupom kanadskog power dua Japandroids održan predzadnji od najavnih koncerata ovogodišnjeg SuperUho festivala.
Japandroids, rokerski dvojac iz Vancouvera koji čine gitarist i pjevač Brian King i bubnjar David Prowse, značajniju je pozornost svjetske javnosti privukao prije šest godina svojim drugim albumom “Celebration Rock” čije su objavljivanje popratili gustom i vrlo energičnom turnejom na kojoj su sjajno prezentirali svoj gotovo pankerski spoj melodičnosti i buke kojim su obojali svoj materijal. U sklopu te turneje tada su nastupili i u Purgeraju, odnosno tadašnjem NKC Parku, gdje su svakako pridobili i ovdašnju lokalnu publiku i stvorili čvrste temelje za sve buduće susrete.
Za prvi od takvih susreta trebalo je pričekati više od pola desetljeća koliko je trajala i pauza do njihovog novog albuma “Near to the Wild Heart of Life” objavljenog početkom prošle godine na etiketi Anti-. Hajp oko ovog benda kao da se u tom razdoblju donekle ispuhao, iako nova ploča nije ništa slabija od one koja joj je prethodila, dapače. To je bend sinoć i dokazao na samom izlasku pred publiku oderavši naslovni singl s novog albuma. “And it got us all fired up,” da se poslužimo parafrazom početnog stiha refrena iz te iste pjesme.
Nisu ništa slabije zvučali ni ostali novi brojevi poput “North East South West” ili “No Known Drink or Drug”, ali čini se da je srce publike još uvijek na strani prethodnih uspješnica kao što su “The Nights of Wine and Roses”, “Fire’s Highway” ili “Continuous Thunder” koja u kontekstu njihovog bučnog i divljeg koncerta gotovo da vrši službu balade u cijelom vrtlogu stalne grmljavine iz vlastitog naslova. U prvim redovima pred izvođačima bilo je šutke, a za vrijeme “Younger Us”, posvećene svima onima koji su bend gledali 2012., a sinoć su se vratili na novo druženje, započeo je čak i stage diving kao potvrda dobre zabave. Osim toga Briana i Davida su članovi njihove ekipe konstantno krijepili rakijom iz zapozorja, dok su im djevojke iz publike (“beer angels”) dodavale pivo.
No, da karijera Japandroidsa nije u konstantom stanju uspinjanja dokazuje možda i činjenica da Močvara nije bila dupkom puna kao što je njihov nastup nesumnjivo zaslužio. Kako bilo, posjetitelji mogu biti zahvalni na toj činjenici, budući da je i ovako temperatura unutar kluba na nasipu dosezala samu granicu izdržljivosti. Ali kako bolje doživjeti koncert s kojeg se odlazi okupan bukom i znojem, s velikim smiješkom na licu?
Nezgodno je kad se seriju koncerata bendova kao što su The Sonics, Yo La Tengo i Japandroids nazove najavnim nastupima za festival na kojemu će se headlineri morati svojski namučiti da nadmaše bilo što od onoga što su nam priredili ovi izvođači. Pogotovo kad znamo da je sljedeći tjedan pred nama i posljednji u tom nizu koncerata, i to upravo povratak na Šalatu jednog od najomiljenijih bendova na ovim prostorima, veličanstvenog The Nationala. Htjeli mi to priznati ili ne, čini se da živimo u zbilja dobrim vremenima za rock.