Zabavan scenarij, atraktivne lokacije i neprestan vrtlog vješto režirane urnebesne akcije – svi sastojci redom prepisani s recepta serijala o Jamesu Bondu – već u petom filmu bili su pogođeni u pravoj mjeri, ali redatelj Christopher McQuarrie uspijeva pronaći način da ponovno povisi ulog.
Filmski serijal “Nemoguća misija” započet je 1996. istoimenim akcijskim spektaklom Briana De Palme trideset godina nakon što je prvi put emitirana televizijska serija na kojoj je temeljena priča o timu specijanih agenata IMF-a (Impossible Mission Force). Manje kvalitetne nastavke zatim su režirali John Woo i J.J. Abrams, koji prste mora imati u svakoj holivudskoj franšizi, da bi se zatim serijal vidno oporavio četvrtim nastavkom “Ghost Protocol” u režiji Brada Birda, a pogotovo sljedećom instalacijom koju je potpisivao Christopher McQuarrie, čovjek koji je slavu stekao Oscarom nagrađenim scenarijem kultnog trilera “Privedite osumnjičene”.
McQuarriejev MI:5, podnaslovljen “Rogue Nation”, bio je jedan od najzabavnijih akcijskih filmova u ovom desetljeću, pa stoga ne iznenađuje činjenica da je upravo on postao jedinim redateljem dosad kojemu je povjereno režiranje više od jednog nastavka iz franšize. Zabavan scenarij, atraktivne lokacije i neprestan vrtlog vješto režirane urnebesne akcije – svi sastojci redom prepisani s recepta serijala o Jamesu Bondu – u petom filmu bili su pogođeni u pravoj mjeri, pa je bilo jasno da sličan stil možemo očekivati i u šestom nastavku “Fallout”, kod nas prevedenom kao “Raspad sistema”.
McQuarrie u šestom dijelu uspjeva podići ulog. Akcija u filmu gotovo ni trenutka ne prestaje, u toj mjeri da gledatelj može i odustati od pokušaja praćenja zapleta i konstantih obrata u stilu “tko je kome smjestio” i prepustiti se ludoj vožnji u kojoj logika i realnost brzo padaju u posljednji plan. Takav pristup često se odbije o glavu akcijskim spektaklima poput superherojskih filmova ili grozomorne sage o Transformerima, gdje konstanta buka, srazovi i eksplozije publiku više uspavljuju nego uzbuđuju, ali to nije slučaj i s “Nemogućom misijom”. Upravo suprotno, u ovom slučaju jurnjave i stuntove veliku većinu vremena pratimo s oduševljenom dječačkom zadivljenošću.
Samu radnju suvišno je prepričavati, čak štoviše već dvanaest sati nakon gledanja filma sumnjam da sam u stanju za obavljanje tog zadatka izuzev u najgrubljim crtama. Uglavnom, neka bude dostatno to da Ethan Hunt (Tom Cruise) i njegov tim pred sobom imaju zadatak pronalaska triju plutonijskih bombi, a ta potraga vodi ih u Pariz, London i Kašmir, gdje se iz scene u scenu naganjaju na nogama, motorima, u kamionima i konačno, helikopterima. Više od svega fascinira činjenica da Tom Cruise ima već 56 godina (!), a i dalje inzistira na tome da svoje kaskaderske zadaće, ma koliko sulude bile, uglavnom izvodi osobno. To ga je tijekom snimanja potjere u Londonu stajalo ozlijede gležnja (čak i vidljive na samom filmu), što je usporilo snimanje za čak devet tjedana, vrtoglavo povisivši troškove produkcije.
Zvjezdanoj postavi u šestom nastavku pridružio se i Henry Cavill urešen brkom čije je kompjutersko brisanje s lica Supermana u filmu “Justice League” izazvalo urnebesne reakcije na internetu, no kamo sreće da je to bio najveći problem tog promašaja iz DC-jeve franšize. U MI:6 je Cavill odradio solidan posao uz bok povratnicima Simonu Peggu, Vingu Rhamesu i Alecu Baldwinu, te ženskim snagama koje predstavljaju Rebecca Ferguson, Michelle Monaghan, Vanessa Kirby i Angela Bassett.
U konačnici, kad ga usporedimo s prethodnim nastavkom, “Fallout” gubi nešto bodova na scenariju, ali ih nadoknađuje akcijom. Bilo bi lijepo vjerovati da McQuarrie i Cruise imaju u sebi snage za još zajedničkih povrataka u ovaj serijal, premda vrijeme radi protiv Cruisea kao akcijske zvijezde. Do sljedeće instalacije već bi se opasno približio šezdesetoj godini života, a tko zna što nakon gležnja može puknuti sljedeće dok se u poodmakloj dobi visi s aviona i helikoptera ili pak skače sa zgrade na zgradu.
Ocjena: 8/10
(Paramount Pictures, 2018.)