Kao, uostalom, i u filmskoj, streaming platforme postale su normativ i u glazbenoj industriji. Pretplata na streaming platforme debelo je nadišla bilo kakvu fizičku prodaju CD-ova i u jednom je trenutku, primjerice Spotify, na tržištu vrijedio više nego glazbena industrija u cijelini.
Takve su tektonske promjene u načinu konzumiranja glazbe posljedično dovele i do različite raspodjele kolača zarade, pa su tako, recimo, današnjim glazbenicima, ustvari turneje glavni izvor prihoda. Prema ekstenzivnom izvješću Citigroupa, multinacionalne investicijske banke, od ukupno 43 milijarde dolara prihoda u 2017. godini, tek 12% iznosa otišlo je na ruke glazbenika. Otprilike, riječ je o nekih 5 milijardi dolara.
Kome ide ostatak novca? Prema izvješću, dobra porcija zarade, odlazi posrednicima – dakle, zaposlenima na različitim distribucijskim platformama, AM/FM radijima, online platformama i jasno, diskografskim kućama.
No iako se 12% čini kao provizijska mizerija, ustvari je riječ o povećanju direktnog financijskog priliva glazbenicima jer je, primjerice, 2000. godine, ta brojka bila na zaista jadnih 7%. Citigroup je u izvješće uključio i tri različite strategije kojom bi se ova disproporcionalna podjela zarade prearanžirala u korist glazbenika.
Sve tri ustvari zazivaju nekakvu konsolidaciju različitih aktera unutar industrije. Prva je tzv. “vertikalna integracija” (intenzivna suradnja različitih koncertnih promocija poput Live Nationa s distribucijskim platformama poput Spotifya), “horizontalna integracija” (stapnje i integracija različitih streaming platformi) i “organska vertikalna integracija” koja, u načelu, poziva streaming platforme da preuzmu mjesto tradicionalno rezervirano za diskografske kuće.
Čitavo izvješće Citigroupa možete pročitati na ovom linku.