‘Psihodelična fuzzy neman’, kako je promotor maštovito nazvao kalifornijski bend Sasquatch, u srijedu 24. listopada nastupa u zagrebačkom Vintage Industrialu, ujedno na svom prvom gostovanju u Hrvatskoj. Iako je autor ovog teksta priželjkivao razgovor s liderom, pjevačem i gitaristom Keithom Gibbsom, ipak mu je, pomalo očekivano, ‘dopao’ basist Jason Casanova, u čijem opisu funkcija u bendu pored ‘bass player’ stoji i riječ ‘paperwork’. No daleko od toga da je u pitanju neki ‘birokratski’ intervju, prije nego li Sasquatch ostavi otisak svoje glazbene šape sutra u Vintage Industrialu.
Za početak bih vas pitao vjerujete li u Sasquatcha, tj. Bigfoota, to mitsko čovjekoliko biće Sjeverne Amerike?
Jason Casanova: Heh… Ne.
I kako ste odabrali ime?
Jason Casanova: Scott Phillips, originalni bubnjar Sasquatcha došao je s tim imenom još u Philadelphiji krajem devedesetih. Mi smo tražili nešto što zvuči masivno i teško. Smiješno je da smo se originalno nazvali Mammoth sve dok nismo saznali da su Van Halen bili Mammoth prije nego li su promijenili ime u Van Halen.
Vaša prva četiri albuma nose nazive “I”, “II”, “III” i “IV”. Je li u pitanju svojevrsni hommage Led Zeppelinima?
Jason Casanova: Da. Definitivno. prijašnji bubnjar Rick Ferrande i Keth Gibbs (pjevač i gitarist, op. a.) su to odlučili još u samom početku i tu priču sam čuo kad sam se pridružio bendu nakon albuma “II”. To je super i s druge strane gledano, jer nismo morali razbijati glavu o tome kako će se albumi zvati. Smiješni dio svega je da Keith nije bio siguran hoće li nakon “IV” nastaviti s brojevima. Kad smo konačno snimili “Maneuvers”, on je htio da se album zove “V”, ali mu nisam dozvolio. Natjerao sam ga da se drži originalnog plana i ne bude lijen. Tako da je “Maneuvers” prvi album s imenom.
Kad govorimo o stoner psych sceni, moram priznati da nema baš previše bendova te vrste iz Los Angelesa. Recimo da LA ima drukčiju vibru. Mislim, vjerujem da sigurno tamo postoji psych scena, no je li dobra ili loša stvar za Sasquatch što je bend i LA i svira tu vrstu glazbe?
Jason Casanova: Pa istina je upravo to da u Los Angelesu ne postoji stoner psych scena, jer je Los Angeles pretrpan raznoraznim bendovima. Pustinja, koja je udaljena od grada nekoliko sati vožnje ima daleko bolju vibraciju po tom pitanju i dakako scenu. Stoga, da, u dobrom dijelu je negativno biti stoner psych bend iz Los Angelesa.
Ljudi u Europi možda misle da je američkom bendu lako doći svirati na Stari kontinent. Za vas to nije bilo nimalo lako i bio je u pitanju dugotrajan proces. Možete li reći nešto o tome?
Jason Casanova: Za mladi bend koji nikad nije svirao u Europi to je uistinu teško. Moraš pronaći agenta i lokalne promotore koji će riskirati s vama, a to može potrajati, posebno jer morate dobiti i publiku kako bi promotori stekli povjerenje u vas. Nama je trebalo 2-3 godine i možemo reći da smo još imali i sreće. Roadsaw i Dixie Witch uzeli su nas za predgrupu i vodili posvuda, tako da smo u Europi prvi put stigli 2011. godine. Ne samo da nismo zaradili, već smo morali i pokriti svoje troškove, ali to nam je bila ‘ulaznica’ za turneje po Europi. Publika sada zna za nas nakon konstantnih turneja u posljednje četiri godine i sada nam je definitivno lakše organizirati europske turneje.
Volite formaciju trija, zašto? Mislim, netko pametan je jednom zaključio da u triju nema prostora lažnjacima, jer nitko ne može iz benda tijekom koncerta dići obje ruke u zrak, a da time ne naruši zvučnu sliku. Kakvo je vaše iskustvo?
Jason Casanova: Pa upravo to. To je jednostavan model, ogoljen na esenciju. Sviđa nam se. Bendovi kao što su Rush i Motörhead su dokazali da to funkcionira. Vodili smo razgovore o tome da dodamo još jednu gitaru kako bi još više sabili zvuk, ali se to nikad nije dogodilo. Također, puno je lakše ići na turneju kad nemate previše ljudstva u bendu. Čak smo i na ovoj turneji razmišljali da povedemo još jednog svirača sa sobom, ali budžet to ne bi otrpio.
Kako bi opisali tijek vašeg glazbenog puta? Po mome, prvi album je stoner rock, pa ste počeli ulaziti u psihodeliju, ali “Maneuvers” pak ima puno više utjecaja klasičnog hard rocka i heavy metala. Slobodno me ispravite ako griješim…
Jason Casanova: Ne griješite. Slažemo se u potpunosti s tobom. Evoluirali smo. Postoje obožavatelji koji jedino vole naš prvi album. I to je potpuno u redu. Razumijemo to. Ali ne možemo stalno raditi jedno te istu ploču. Naše pjesme nisu toliko komplicirane, da započnem s tim, pa pokušaj da ih se nekako ‘prirodno promiješa’ može biti izazov. Nekad smo znali upasti u AC/DC zamku kad bi pisali pjesme koje su sve bile prilično slične, zato smo se stilski širili na svakoj ploči, naravno unutar naše formule. A ona je da je Keithov vokal temelj benda i tako je od samog početka i on daje konzistentnost svim našim albumima, ali zato glazbeni dio ‘sazidan’ oko njegovog vokala ne smije biti sputan.
U jednoj recenziji vašeg posljednjeg albuma vas je autor nazvao ‘prototipom modernog američkog heavy rocka’. Nekako vjerujem, a to se čuje i kroz vašu glazbu, da ne volite u kojem smjeru se rock razvija u današnjici. U smislu da više nema rocku odanih heroja kao prije. Kakvo je vaše mišljenje?
Jason Casanova: Svakako se osjeća da smo izgubili većinu rock and roll ikona i stadionskih bendova iz 70ih, 80ih i 90ih, ali još uvijek imam vjeru u nove i mlade rock bendove koji se pojavljuju na sceni. Postoji hrpa odličnih rock bendova okolo nas, ali je stvar u tome što ljudi trenutno traže i slušaju umjesto EDM-a koji je posvuda.
Uhvati li vas nekad nostalgija prema vremenima kad su glazbenici koristili svega par efekt-pedala na koncertima?
Jason Casanova: Istina je da mi koristimo puno pedala, ali još uvijek smo orijentirani na tehnologiju i zvuk koji se koristio u 70ima i 80ima. Naša srca pripadaju ‘lampašima’ i analognim pedalama. Iako nam tour manageri stalno govore kako će tehnologija pregaziti cijevna pojačala za par godina.
Uskoro ste u Zagrebu, kakva su vam očekivanja?
Jason Casanova: O da! Ovo je naše prvo gostovanje u Hrvatskoj i jedva čekamo! Uvijek je lijepo negdje doći po prvi put. Čuli smo da imate lijepu zemlju. Veselimo se da ćemo piti s lokalnom ekipom, a možda uspijemo i razgledati Zagreb.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
