Dan prije Edo Maajka u Domu sportova, jučer Letu štuke u punoj Tvornici kulture – moglo bi se reći izvrstan tjedan za bosanske glazbenike u Zagrebu, ali stvar ne treba promatrati jednostrano, bio je to također izvrstan vikend za zagrebačku publiku.
Ima Dino Šaran i njegov bend Letu štuke tu notu koja precizno pogađa u dušu i hrvatsku publiku, do te mjere da ih se može smatrati domaćim bendom. Postoje političko-geografske granice, ali uvijek je na koncertima Štuka u Zagrebu nekako jedna zajednička duša u zraku. Ili možda dvije… koje traže svoje mjesto, jer im je nekako neudobno kad su razdvojene. Tako je bilo i sinoć u Tvornici.
Letu štuke i Zagrebačka publika posljednjih godina nisu imali previše prilike za zajedničko druženje. Bend se nakon singla „Padaj“ iz 2014. nekako povukao u hiatus, a da se nešto počelo ponovno pokretata naslutilo se u proljeće prošle godine kad se pojavila „The Best Of“ kompilacija na kojoj su bila sažeta sva najvažnije mjesta s prva tri studijska albuma, dok je prvi singl iste jeseni „Bože zdravlja“ bio jasan znak da kreće novi kreativni ciklus.
Subotnji koncert ujedno je bio dokaz i pokazna vježba koliko tempiranje i marketing također igraju veliku ulogu; dotad se objavljivanje singlova zgusnulo, kao što se i objavljivanje četvrtog studijskog albuma „Topla voda“ dogodilo iste večeri. Željezo se kuje dok je vruće, kaža stara izreka.
Kako je i publika bila željna novih pjesama uživo, tako je bend bio svjež i željan svirke, a Dino odlično raspoložen, do te mjere da je i pričao između pjesama, odajući i auditoriju u jednom trenutku kako ga ‘neki uvijek kore što općenito ne animira dovoljno’. Nove pjesme s „Tople vode“ su se pomno slušale (što je i bilo očekivano), a stare su donijele katarzu po koju je većina došla.
Štuke su adute zgusnule u drugoj polovici, pa je nakon izvedbe pjesme „Bočice“ stvar krenula uzlaznom putanjom prema katarzi, bez obzira na tempo pjesama, da bi sve kulminiralo izlaskom Darka Rundeka i Igora Pavlice na pozornicu kad se zakotrljao evergrin „Sunce“. Dakle, nakon „Bočica“ je krenulo s „Brojevi računa“, ubrzo zatim „Pero Papacoder“ i „Paranoja“, a za „Teslu“ bih se mogao okladiti da nikad nije jače grunula i tako naelektrizirana dvoranu.
Rundekov izlazak bila je krema na toj ‘koncertnoj torti’, dok je ‘Mjesto za dvoje“ bila planirana kao ‘trešnja’. No na toj pjesmi uvijek popuste sve kočnice i ona uvijek bude klimaks sam za sebe. Jedino potpisniku ovih redaka, kao ‘fah idiotu’ uvijek nekako na prvim akordima prođe kroz glavu misao kako Žeru iz Crvene Jabuke, kojem je upravo tu pjesmu Dino Šaran jednom davno nudio, a ovaj odbio, sigurno spopadne štucavica u tim trenucima, jer su, eto, neke odluke za rubriku ‘epic fail’.
Uglavnom, sinoć su se Štuke pošteno obrušile na nas i zakucale još jedan koncert za pamćenje. Nije da se nije očekivalo, ali smo otkrili „Toplu vodu“.