Prvo koncertno predstavljenje nizozemske grupe Epica nije naišlo na veći odaziv publike u Zagrebu. No oni koji su došli nisu ostali razočarani.
Gotika i heavy metal spojeni u jedno bili su zaslužni za vrlo ujednačeni broj muške i ženske publike koje je na koncertu Epice u četvrtak u dvorani Kornati Hypo centra okupio dvestotinjak istinskih fanova nizozemskog benda. Baš kao što kovina ne puca kada je pod najvećim opterećenjem već u trenutku kada se oslobodi djelića tereta tako je i bend u Zagrebu mogao pred sobom vidjeti i osjetiti kako će sve izgledati kada prođu dani slave. Neugodna situacija s kojom se trebalo nositi.
Na svim slabo posjećenim koncertima na kojima sam bila uvijek sam se odlično provela. Dogodi se veza između publike i benda na jedan poseban, drugačiji način. Publika koja je došla na Epicu znala je sve pjesme i sve o bendu, osjećalo se svojevrsno hodočašće u zraku. Osjećaj obožavanja u visokoj koncentraciji jer drugih (osim par brižnih roditelja koji su tu bili na mus) nije niti bilo. S druge strane bend je morao pregristi uvjetno rečeno veću tremu, jer slabi odaziv publike zasigurno tupo gađa u područje pleksusa. Početno razočarenje moglo se osjetiti iako su ga glazbenici nastojali prikriti, ali nakon nekog vremena zahvaljujući kompaktnim i emotivno nabijenim prvih redova, bend se potpuno opustio i istinski uživao u svom poslu.
Epica zvuči snažno, skladno i na trenutke razarajuće. Pjevačica Simone Simons ima divan čisti sopran, uvijek je u tonalitetu i odlično se nosi s punokrvnim head banging metalom koji ju praktički gura s pozornice na publiku. Njena uloga svijetlog zvuka koji izvire iz mračnog metala bila bi još upečatljivija kada bi tekst pjesama bio razgovjetniji. U ušima koje prvi put čuju Epicu odzvanjaju samo krajevi stihova, a ponekad niti oni. Zaista lijep glas koji u svojim koloraturnim igricama postaje gotovo “folk element” u priči i upravo u tim trenucima spoj gotike i metala možda gubi svoje “hladno” dostojanstvo. Nakon što je otpjevala četiri pjesme s novog albuma Simone je skoknula do backstagea i ostavila publiku na čistom symphony metalu što je fantastično zvučalo. Glas “iz pakla” Marka Jansena Epicu je nakratko pretvorilo u death metal doživljaj, ali to su bili samo kratkotrajni izleti iz najnovijeg crossover kompleta. Pred kraj koncerta bubnjarski solo Ariën van Weesenbeeka jasno je dao do znanja da su mu velikani speed metala Slayer omiljeni bend. Pet lijepih vretenastih mladića s besprijekorno čistim dugim kosama koje ih neprestano škakljaju čas po bradavicama, čas po guzi na svojim dobro ukroćenim ružećim instrumentima pružili su sasvim dovoljno dobre zabave, iako je naravno jasno da bez Simone ne bi bilo Epice, ni šest albuma niti odličnih “Cry for the Moon”, “Tides of Time”, “Martyr of the Free World”…
Epica kada je na svom terenu za nastup unajmljuje simfonijski orkestar u Zagrebu za tako nešto nije bilo potrebe. Bend bio vidno ganut malobrojnim, jer iako su hrvatski fanovi vjerni i energični, ipak ih nije bilo dovoljno za epski ugođaj. Primjerice Pariški Elysee Montmartre koji je duplo veći od Hypo centra ovi Nizozemci su rasprodali dvije večeri za redom u studenom prošle godine. Ako je autor “Demiana”, Herman Hesse ikada lutao Parizom onda je zasigurno zalutao i u ovu dvoranu, koja ga je mogla privući okultnom. Što je idealan prostor za koncert bendova poput Epice. Elysee Montmartre nalazi se podno slavnog pariškog brežuljka i u istoj je ulici kao i Moulin Rouge, ali je puno stariji od poznatog kabarea. Gotovo da bi se organizatoru zagrebačkog koncerta više isplatilo unajmiti čarter let i sve posjetitelje transferirati do Pariza, ili možda do amsterdamskog Paradisoa nego dovlačiti svu opremu i grupu u Zagreb.
Šalu na stranu zagrebačka publika uživala je u besprijekornom symphony gothic metal spektaklu u sklopu turneje “Design Your Universe” koja traje već godinu dana sa preko 150 odsviranih koncerata na tri kontinenta. No ipak “Sivi dom” za 21. stoljeće odnosno konferencijska dvorana Kornati Hypo centra djelovala je kao prostrani laboratorij nekog forenzičkog tima, a ne kao mjesto za druženje sa plavookom divom i njenim dečkima iz benda. Kako je sama izjavila vraća se u Hrvatsku prvom prilikom, ali s bikinijem, daleko od pozornica. No možda je pomislila da bi to moglo ostaviti dojam bahatosti, te se potom ispravila izjavivši kako se nada da će uskoro ponovno i zasvirati kod nas.