Damir Avdić Graha – pjesnik koji stvarnost ne obrađuje, već na nju urla

U povodu izlaska novog albuma Damira Avdića, objavljujemo portret ‘Bosanskog psiha’ iz pera Emira Imamovića Pirkea.

Novi album Damira Avdića - Mein Kapital

Demokratija je zabluda/podvala kapitalizma/kako bi organizovani kriminal/mogao nesmetano da djeluje/sloboda je prevara/laž revolucije/kako bi roblje marširalo u stroju/s uzdignutim bajonetima/istina je samo jedna/boli nas kurac za nesretne i jadne/istina je samo jedna/boli nas kurac za ponižene i slabe, pjeva Damir Avdić na albumu koji se zove Mein Kapital, a očekuje se i novo, prošireno izdanje njegove zbirke poezije pod naslovom Kuda sestro (Algoritam 2011.). Jedno je od drugog zapravo kod Avdića neodvojivo: stihove piše da bi ih, krajnje uslovno rečeno, uglazbio, a pitanje je tek što će se prvo objaviti – knjiga ili CD. A onda ide roman: nakon Na krvi ćuprije (2005.) i Enter džehenema (2009.), Kup šampiona će se pojaviti 2012. u Algoritmovoj biblioteci Mali Kalibar koju uređuje Kruno Lokotar. Dakle, CD ili zbirka stihova, pa proza i tako već sedam godina – otkako su posmrtni ostatci undergound scene nanovo otkrili visokog, mršavog Tuzlaka, upoznajući ga i kao Diplomatza, odnosno Bosanskog psiha.

Damir Avdić Graha (1964), puno je ime, prezime i nadimak pjesnika, prozaiste i gitariste koji poezijom zaokružuje zvuk vlastite, ogromne energije što izbija sa onog mjesta na kojem se sreću mozak, muda, obraz i srce: vitalni organi nekomformista. “U književnom časopisu Fantom slobode, uz koji je išao moj prvi album Od trnja i žaoka, stajala je i rečenica jedne novinarke koja je rekla kako ovaj album negira teoriju o važnosti produkcije za dobru pjesmu. To mi se jako dopalo”, rekao je Graha u jednom od rijetkih intervjua za hrvatske medije, a te dvije rečenice mogu predstavljati i, recimo tako, uputstvo za upotrebu albuma i koncerata Damira Avdića.

Njemu se, naime, nikako ne može desiti ono što su doživjeli članovi nekog ovdašnjeg – hrvatskog, srpskog, bosanskog, nije važno – mladog, ambicioznog banda u razgovoru sa, navodno, zbilja bitnim engleskim producentom. On im je, nakon što je preslušao snimak rekao: “Vi zvučite kao band iz Londona”. Samo što to nije bio kompliment. “Ali vi niste iz Londona, a takvih kao vi ovdje ima na stotine, ako ne i više”.

Za organizirati Grahin koncert – pjesničku večer sa distorzijom – ne treba kamion. On će donijeti gitaru, domaćin osigurava pojačalo, zvučnike i mikrofon. Ako nema bine – nije nikakav problem. Avdić, naime, ne nastupa – izvodi bijesne gliste, rekli bi u njegovom rodnom kraju – već oblikuje misli svojih slušatelja, svađa se sa njihovim emocijama i pomaže im da konačno shvate koji je dan, mjesec, godina i stoljeće. Bratstvo jedinstvo je završilo na dva floora/pred streljačkim vodovima i masovnim koljačima/na kojem od ta dva floora/ti igraš/pičko jedna nostalgična/jebo ti Bijelo dugme majku/jebo ti Lepa Brena majku/jebo ti Džoni Štulić majku/jebo ti Paket aranžman majku/jebo ti komunizam i svastiku i majku/Bratstvo jedinstvo je završilo/vrijeme je da se upoznamo/onakvi kakvi stvarno jesmo.

Nije se, ako je neko krivo pomislio, nekadašnji frontman grupe Rupa u zidu nakačio narodu na emocije, pokušavajući publici amputirati sjećanje na neki svijet u kojem su živjeli. On samo – da samo, kao da je malo – razdvaja uspomene od ideologije. “Nostalgija je normalna stvar, ali na ovim prostorima se radi o ideloškoj nostalgiji, a to je idiotizam i zabluda, pa mi se gadi da netko mladim ljudima prodaje neku svoju nedovršenu priču i time ih sputava, tjerajući ih da žive u nekom tuđem sjećanju. Mladi ljudi imaju danas svoj svijet, svoju glazbu, svoje bendove i što im itko ima prodavati nostalgiju za 80-ima. Možda će današnji mladi ljudi biti nostalgični za ovim vremenima, a bitno je da urade nešto svoje. Niti je prije sve bilo dobro, niti je danas sve loše”, rekao je. Dalje>>

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh
X