Nakon lanjskog trijumfa s bendom Sons of Kemet, Shabaka Hutchings se sa drugim sastavom otisnuo u postapokaliptičnu pustolovinu kozmičkog jazza.
Nakon što je prije točno godinu dana sa svojim sastavom Sons of Kemet objavio jedan od najboljih lanjskih jazz albuma, “Your Queen Is A Reptile”, briljantni londonski saksofonist Shabaka Hutchings vraća se sa svojim drugim projektom The Comet Is Coming ponoviti isti uspjeh i u 2019. godini.
Možda na prvi pogled ove dvije ploče osim glavnog pokretača i autora nemaju mnogo toga zajedničkog. Sons of Kemet obilježava organski zvuk “cigana s Kariba” u kojem Shabakin saksofon i tuba Theona Crossa plešu preko razigranih ritmova dva seta perkusija, dok The Comet Is Coming ima više sintetički zvuk i djeluje u žanru kozmičkoga jazza koji može podsjetiti na glazbu koju stvara Sun Ra Arkestra, sastava s kojim je i sam Shabaka počesto znao nastupiti.
Njihov novi album nezgrapnog i pomalo pretencioznog naslova “Trust in the Lifeforce of the Deep Mystery” u svom središnjem dijelu, nakon početnog zagrijavanja, a prije konačnog smirenja u sagorjevanju donosi eksploziju koja se gotovo može usporediti sa sudarom kometa i planete. Shabaka i njegovi partneri u zločinu, bubnjar Max Hallett i klavijaturist Dan Leavers, u tim trenucima ploče stvaraju glazbeno ozračje kakvo bismo mogli doživjeti na nekom partyju house glazbe devedesetih, pogotovo na singlu “Summon the Fire” koji zvuči kao nešto najbliže hitu što bi londonska nova jazz scena mogla iznjedriti. Riječ je također o nečemu što će i ovdašnji kužeri sigurno puštati po tulumima, pa budite spremni odazvati se na ples kad čujete prepoznatljivi zov saksa.
Shabaka ponavlja recept s “Your Queen Is A Reptile” i na ovom izdanju, a to je da na jedinoj pjesmi s tekstom u goste ne poziva pjevače per se, već pjesnika. Dok je na lanjskoj ploči čast pripala Joshu Idehenu, na “Lifeforce” se triju priključuje engleska poetesa i izvođačica Kate Tempest koja na centralnoj pjesmi albuma, preko osam minuta dugačkoj “Blood of the Past” donosi oštru kritiku današnjeg društva koje je “debelo i gladno” i gdje se samo “napredak može jesti”, gdje su “crna zapešća okovana u maricama” dok bijele košulje putuju podzemnom na posao – rasizam i kapitalizam, otuđenje i industrijalizacija – sve je na meti bombi koje pjesnikinja ispaljuje u svojoj poruci dok bend pumpa isti sentiment izražen kroz glazbu.
Čini se da se Hutchings – iliti King Shabaka, po imenu kojim se koristi u ovom sastavu – već etablirao kao jedna od određujućih sila u jazzu današnjice. Premda nitko ne traži novoga Coltranea, saksofonisti poput Hutchingsa i Kamasija Washingtona održavaju žanr živim, vitalnim i modernim podižući ljestvicu gotovo svakim novim izdanjem. A nakon vrhunskih izdanja s Kemetom i Cometom, možda se dogodine možemo radovati još jednom Hutchingsovom albumu njegovog trećeg benda, Shabaka and the Ancestors.
Ocjena: 9/10
(Impulse!, 2019.)