Novosadski peterac Neprijatelj prelazi zeku s priličnom sigurnošću mogu proglasiti jednim od najboljih punk bendova mlađe generacije, posebno uživo gdje svojim metaliziranim riffovima, ritam-sekcijom brzine Motorheada i višeglasnim pjevanjem refrena u šutku uspijevaju natjerati čak i četrdeset plus veterane poput potpisnika ovih redaka.
U četrdeset i kusur godina koliko je prošlo otkad su Ramonesi prvi puta zaurlali “hey ho let’s go”, teško se sjetiti kada je bilo idealnije vrijeme za punk, odnosno da s nekoliko frendova odvrnete pojačala i s ona mitska tri akorda krenete jebati sve po spisku mrziteljima, primitivcima, korupciji, kapitalizmu i nebrojenim drugim hororima na koje ćemo, kako je krenulo, uskoro sasvim oguglati.
To se posebno odnosi na zemlje nastale raspadom Juge, čija društvena klima i prosječni mentalni sklop stanovnika bilo kojem obliku glazbene pobune predstavljaju upravo savršeno okruženje. Srpska rock i punk scena takvu je ulogu već odigrala devedesetih, kada su bendovi poput Eyesburna, Goblina, Atheist Rapa ili Novembra sačinjavali iznimno snažnu frontu protiv tadašnjeg režima i bezumlja koje se poput epidemije širilo nekoć bratskim republikama. Premda me se teško može nazvati poznavateljem trenutnih prilika na sceni susjedne nam države, novosadski peterac Neprijatelj prelazi zeku s priličnom sigurnošću mogu proglasiti jednim od najboljih punk bendova mlađe generacije, posebno uživo gdje svojim metaliziranim riffovima, ritam-sekcijom brzine Motorheada i višeglasnim pjevanjem refrena u šutku uspijevaju natjerati čak i četrdeset plus veterane poput potpisnika ovih redaka.
Treći studijski album “Problem je u ljudima” u svakom je pogledu i njihovo najbolje ostvarenje, dobrim dijelom i zbog produkcije, zahvaljujući kojoj su na prethodnim izdanjima redovno zvučali previše ispeglano, na momente čak i malo sterilno. Novih jedanaest pjesama ne ostavlja prostora za takve prigovore pošto u “Borbi”, “Žili vodilji” ili “Pomozi mi” djeluju moćno i razorno kao da će svaki čas iskočiti iz zvučnika i ščepati vas za gušu.
Neprijatelj prelazi zeku mogu se pohvaliti i ispravnim shvaćanjem punka i njegove izvorne, ‘anything goes’ filozofije pa će se u spomenutim stvarima kretati teritorijem hardcore i oi!punka, riffovi “Omče” i “Grešnika” približit će ih hard rocku, dok će u “Ne budi me” poslije laganog uvoda postepeno prebacivati u višu brzinu i završiti nečim što podjednako evocira bendove glazbene korijene i novija rock strujanja. Tu su i druga tradicionalno jaka oružja grupe poput studiozno aranžirane međuigre gitara i tekstova u kojima se na svoje mete obrušavaju bez uvijanja i bez milosti.
“Omča” sa stihovima o trajnoj zakačenosti na onu krivu donosi kratak predah od popravljanja svijeta i omogućava im da izbjegnu zamke u kojima su zaglavili mnogi srodni izvođači. Angažiranim autorima, naime, uvijek prijeti opasnost da će zvučati predvidljivo i neoriginalno, ali ove Novosađane se, usprkos jasno definiranoj tematici i utjecajima koje je prilično lako uočiti, za tako nešto ni u kom slučaju ne može optužiti.
Ocjena: 9/10
(Samizdat, 2019.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
