Bit ću jako subjektivan već na početku u smislu da mi je sinoć u Vintage Industrialu bilo iznimno drago vidjeti gužvu na koncertnoj promociji albuma ‘Dangerous Waters’. Gužvu od koje je nastao i čep na ulasku u koncertni prostor kad je J.R. August izašao na pozornicu sa svojim mnogoljudnim sastavom koji uključuje i pjevački zbor. Onaj neki, valjda kockarski, trenutak osjećaja dobitka kad se ispostavi da je onaj na kojeg ste se godinama kladili dok je bio u sjenci ispadne punokrvni favorit.
Nije sad ovo neko puko javno ispoljavanje ega, jer u ovom (mom) poslu puno je tu bilo lijepih trenutaka vezano za Nikolu Vranića aka J.R. Augusta i taj odnos umjetnika i onog tko ga iz mraka gledališta prati. Ovaj portal je u svojim počecima nadobudno organizirao i koncertne večeri u Tvornici kulture pod nazivom „Inkubator“, kojima je bila svrha predstavljanje mladih glazbenika, koji općenito muku muče s organiziranjem koncerata u normalnim uvjetima.
J.R. August bio je jedan od njih koji je nastupio 2013. godine u trenutku kad je skrenuo pažnju na sebe radom na konceptualnoj kvadrologiji „Change Of Seasons“. Prošlo je od tada još četiri DIY EP izdanja od kojih je svako bilo u nekom svom koncepcijskom elementu, kad se Nikola iskazivao kao netko tko filigranski obrađuje svoje djelo i daje mu viši smisao od „pukog predstavljanje tri nove pjesme“. Pratio sam i njegov razvoj na pozornici sa svim usputnim pogreškama koje izgradnja tog odnosa neminovno vuče sa sobom; to tesanje od solo varijante, nekad pojačan samo jednim ženskim vokalom, nekad s decentnom pratnjom par instrumentalista, pa do trenutka kad se odvažio (u funkciji predgrupe) izvesti cijeli zbor u Velikom pogonu Tvornice kulture i time udario temelje gospel pristupa u kojem je i danas.
Uvijek u nekom svom svijetu izvan trendova, čime je svjesno ili nesvjesno, svom izričaju dao svevremensku patinu otpornu na prolaznost. Graditelj svog svijeta koji je uvijek negdje migoljio između sakralnog, s jedne strane, i utjecaja voodoo swamp fevera jednog Dr. Johna, Ali i ‘pronalaskom’ jednostavnog posrednika za uranjanje u svoj umjetnički univerzum kroz imidž čovjeka sa sunčanim naočalama dok je na pozornici – kao neka mlada inkarnacija spomenutog Dr. Johna ili Raya Charlesa kojoj nije bilo suđeno da se dogodi negdje na američkom jugu, već usred Europe u jednoj Hrvatskoj.
S jedne strane savršen umjetnik za američki jug, a s druge potpuno neuklopiv marginalac u hrvatske glazbene uvjete u kojim je vokalni izgovor ‘rođenog Amerikanca’ uglavnom hendikep za neki širi proboj na domaćem terenu. Bar je tako bilo do objave prvijenca „Dangerous Waters“ pod okriljem Croatia Recordsa.
Koncert u Vintage Industrialu, bukiran još tijekom ljeta, ispao je tako najbolji mogući tajming za izlazak na pozornicu, uzročno praćeno hypeom i turbulencijom koja se dogodila unutar mjesec dana po objavi albuma. Gotovo po svim američkim pravilima showbussinesa. Jednom u životu. I to baš u Hrvatskoj. Onaj neki osjećaj kozmičke pravde. Upravo stoga ona navala subjektivnog osjećaja s početka. Možda i previše, jer nisam baš držao pametnim odabirom otvaranje koncerta s devetminutnom „The Brown Troutand the Nightingale“, koja ujedno otvara i album.
Pobojao sam se da se hype (jer hype je u puno slučajeva površan, a uz to i zna jako kratko trajati) nastao oko J.R. Augusta takvim koralskim otvaranjem ne počne topiti sa svakom sljedećom minutom u ovo vrijeme globalnog ADHD poremećaja kad se čini da nitko duže od minute ne može držati fokusiranu pažnju. No i to je vjerojatno bio možda samo moj osobni trenutak slabosti, kad načas iracionalno prestanete vjerovati u nekog u koga ste dotad vjerovali. Kao da sam i ja zaboravio moć J.R. Augusta da razvije krila svoje priče.
A razvijao ih je postepeno. S puno vjere. Valjda je prošlo skoro pola sata dok se nije oglasio bubnjar Borko Rupena i time počelo kortljanje iznad ‘piano oznake’, nakon čega je i puhačka sekcija počela trošiti više zraka za upuhivanje u instrumente i kad se u pozitivnom smislu kazano; ‘gospel oteo kontoli’.
Nije to bilo predstavljanje novog izvođača, to je bilo Augustovih ‘pet minuta’ za koje kao da se pripremao svih ovih godina. ‘Pet minuta’ koje su trajale skoro dva puna sata do zatvaranja službenog dijela s izvrsnim nastupnim singlom „Crucify Me“ kojim je J.R. August publiku, a valjda i sebe, mentalno razapeo između svoje umjetničke imaginacije i stvarnosti koja nas okružuje. Pomalo nestvarno, prilično magično. J.R August je naš glazbeni Mr. Magic. Otpuhat će sumnje i tvrdokornim glazbenim skepticima, tj. moći ćete se samo odlučiti između toga volite li ga ili ne. U ovim neutješnim vremenima u njegovoj glazbi utjeha će pronaći vas.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
