U četvrtak 30. siječnja je zagrebački Vintage Industrial Bar bio fino popunjen, a okupljeni su luksuznim vremeplovom transportirani u prošlo stoljeće, uz obilnu porciju istinske buke.
Otrovna Kristina je nije solo-pjevačica koja se u slobodno vrijeme bavi izradom toksičnih napitaka, nego bend iz Zagreba koji se po mnogo čemu razlikuje od većine grupa na toj sceni. Prvo i najuočljivije je to da su namjerno uštimani tako da dobiju starinski zvuk. Drugo, imaju dva glavna vokala koji konzistentno pjevaju u dvoglasju: basist Gordan svira i u Cojonesima, a bubnjar Jeremy u Seven That Spells. I treće, ali ne i najmanje važno, njihov frontmen, gitarist Niko (također Seven That Spells, i Jastreb) niti pjeva niti ima mikrofon za vrijeme svirke, nego s publikom komunicira old school metodom (u duhu ideje benda) – vikanjem.
Pjesma “Vrata moći” daje dinamičan uvod u album koji se zove po bendu, a u četvrtak je otvorila koncert i odmah postavila temelje za sljedećih sat vremena žestine. Mikrofonija je bila dio tablatura kroz čitavu svirku, a na pozornici su bila dodatna pojačala, s osvjetljenjem svega osim članova benda i efektima magle zbog kojih bubnjara-pjevača Jeremyja nismo ni vidjeli. Čuli smo ga jako dobro, pogotovo bas bubanj, a to je ono što je bitno. Moram reći da je u pojedinim trenucima nedostajao prostor za aplauz između pjesama. S druge strane, bilo je i par momenata apsolutne tišine, zatim psihodeličnih prebiranja po žicama, pa čak i Nikinog uštimavanja koje je, usklađeno s ispijanjem piva, bilo na granici performansa.
Dečki iz Otrovne Kristine, kako su i obećali, predstavili su zagrebačkoj publici nove stvari koje donosim u nazivima koji su navedeni na setlisti pa računajte da će se na novom albumu možda drugačije zvati: “Pobjeda”, “Biram pakao” “Ratnici”, “Radnička”, “Muškarci”, “Posljednji dan”, “Majka” i “Juga”. Album je najavljen za ovu godinu, a pjesme bi mogle izazvati kontroverzu ako je suditi po njihovim rukopisnim nazivima, ali i privući nostalgičare kojima nije dovoljan samo taj arhaični zvuk, nego im treba i konkretnija čežnja za drevnim vremenima real-socijalističkog mraka.
Osim novih stvari, puni Vintage u četvrtak čuo je i hitove s prvog albuma “Demon”, “Sa svima si bila” i “Poljubi me u treće oko”. Posjećenost u večeri kad je u gradu još nekoliko događanja, uključujući Rock&Off dodjelu nagrada u Tvornici i nastup Bebé na Volé u Saxu, svjedoči da publiku zanima što Otrovna Kristina sprema. Sudeći barem po live verzijama novih pjesama prvi album nije bio samo slučajan “uspjeh”, nego se radi o projektu koji je prešao granice eksperimenta s muzikom prošlog stoljeća i razvio svoj vlastiti žanr.
Za sam kraj ostavili su jednu staru, “Ljubav je bol”, i jednu novu pjesmu, “Smrt rocka”. Najviše me zanimalo je li snimljeno dvoglasje izvedivo uživo i taj dio je nadmašio sva očekivanja. Zagrebačka publika definitivno ima uho za ovaj starinski zvuk stavljen u nove tehnologije. Sve u svemu, odlična svirka. Na čas je bila previše bučna, na čas previše surova – a točno to se i traži od dobrog starog rokenrola.