Porinovska ekipa se ne drži vlastitih napisanih pravila za nagradu, pod egidom da se kukolj drži što dalje od žita. U najnovijoj epizodi, žito su Lu Jakelić, J.R. August i Porto Morto, a kukolj Nellcote.
O tome koliko je Porin kao nekad najveća diskografska, a danas najveća glazbena nagrada u Hrvatskoj zbog svojih pravila s ogromnim i tromim glasačkim tijelom redovno u svakom pogledu promašivao što se događa u ‘rasadniku scene’, tj. među onima koji se pojavljuju u kategoriji Novih izvođača samo je načeto u prijašnjem članku. U posljednje dvije godine puno je napravljeno kako bi se porinovskom glasačkom tijelu ta situacija na domaćem terenu pojasnila. Primjerice Rock&Off. Cijela jedna nova nagrada kako bi se jasnije dočaralo da se i tu međi tim novim izvođačima neki vrag događa. Jer zašto mijenjati, dodavati ili oduzimati kategorije Porinu, zašto mijenjati pravilnik da se u kategoriji Novih izvođača ne kaska u prosjeku deset godina, kad se može napraviti još jedna nova nagrada pa nek’ u njoj glasaju ti glazbeni novinari i kritičari koji stalno nešto jamraju i prigovaraju.
Puno je Porin u međuvremenu napravio i na sebi. Tako je prije dvije godine na tribini znakovita naziva „Porin fake news“, održanoj u klubu Vinyl, Upravni odbor kazao kako je glasački popis smanjen i dotjeran, te se na njemu nalazi 1000 ljudi.
“Ne glasuju čistačice, nego glazbeni urednici u tim kućama“, rekla je tom prigodom Ivana Martinac, Glavna tajnica Porina i dodala da se za nagradu mogu prijaviti svi građani za izdanja u tekućoj godini. Za neke kategorije poput Novog izvođača su postroženi kriteriji pa tako neće biti situacija da neki umjetnik nakon dvadeset godina na sceni dobije nagradu za novog izvođača, kako je prenio tada N1. „Bingo! U sridu!“, rekli bi mi slavodobitno, jer smo ispali još optimistični kad smo pisali i govorili da se kasni deset godina, a eto, Glavna tajnica je svjesna da se kasni dvadeset.
No kako u praksi funkcionira stavka „postroženi kriteriji“ upravo smo saznali ovih dana. Funkcionira upravo tako da se porinovska ekipa ne drži vlastitih napisanih pravila za nagradu, pod egidom da se kukolj drži što dalje od žita. U najnovijoj epizodi, žito su Lu Jakelić, J.R. August i Porto Morto, a kukolj Nellcote.
Nije da sam Jacques i nije da sam Houdek, ali ona njegova priča o klanovima tu možda i drži vodu. Pravila su pravila. Ako su napisana u Statutu ili Pravilniku, red je da ih se drže i primjenjuju upravo oni koji su ih i donijeli i vjerojatno ovjerili kod javnog bilježnika. Jer ako se pravila drže parcijalno, je li to onda sistem: „ja tebi, ti meni“? Funkcioniraju li po tom principu oni, kako se ono zovu, klanovi?
Tko bi trebao određivati je li natjecanje po Pravilniku? To obično radi komisija ustanovljena za tu svhu. No u ovom slučaju komisija je ustanovljena kao filter koji će propustiti neke koji ne zadovoljavaju pravila, a ostalima koji se toj komisiji ne sviđaju zalupiti vrata pred nosom i dati im da čitaju Pravilnik. Što tek reći o onima koji zadovoljavaju Pravilnik, a nisu ušli u razmatranje jer nemaju, kako se ono kod nas kolokvijalno kaže, vezu?
Evo što konkretnu kažu pravila za Kategoriju br. 3 – Novi izvođač godine: „Ovo je nagrada za izvođača (pojedinca ili grupu) kojemu je pojedinačna snimka ili novi album objavljen tijekom izborne godine ustanovio identitet – opću prepoznatljivost u široj javnosti. U konkurenciju ulaze izvođači koji imaju objavljena najmanje 3 singla ili album tijekom izborne godine. U konkurenciju ne ulaze izvođači koji su već konkurirali za Porin u bilo kojoj kategoriji kao izvođači (samostalno ili kao grupa). U konkurenciju ne ulaze izvođači koji su stekli širu prepoznatljivost u javnosti na osnovu svog ranijeg glazbenog djelovanja (koji su bili stalni članovi grupa – jedino mogu konkurirati izvođači koji su značajno promijenili glazbeni žanr djelovanja). U konkurenciju ne ulaze izvođači i bendovi koji su na glazbenoj sceni prisutni više od 5 godina (pod ovime se podrazumijevaju relevantni koncerti, objavljeni singlovi i albumi). Nagradu prima izvođač.“
Toliko o pravilima, a sad da pojasnimo o čemu je riječ. Ove godine su u toj kategoriji nominirani J.R August, Lu Jakelić i Porto Morto.
Pravilnik zadovoljava jedino Lu Jakelić, pjevačica iz Đurđevca koja je prošle godine objavila prvijenac „Sve o čemu sam šutjela“. O njoj kao kantuatorici prije dvije-tri godine jedva da je itko išta znao od struke i glazbenih novinara, a time i javnosti.
Nikola Vranić aka J.R August aktivan je od 2012. godine, a otkrili su ga Coldplay prije cijele Hrvatske (a kamo li Porina) i to te iste 2012. godine. Otad je snimio i objavio na Bandcampu četiri EP-a (napomena: EP naziva „33″ je uklonio po objavi albuma 2019.) i odradio solidan broj medijski popraćenih nastupa, što klupskih, što festivalskih, primjerice na INmusicu, kao i intervjua. Čak i prije toga je bio član grupe Voodoo Lizards koja je u SAD-u uspjela doći do suradnje s producentom Jimmyjem Ripom koji je radio s Rolling Stonesima, Mickom Jaggerom, Jerry Lee Lewisom i Debbie Harry, između ostalih.
No J.R. August je poput Lu Jakelić objavio prošle godine LP „Dangerous Waters“ za Croatiu Records, nakon čega grabi krupnim koracima, ali važno je reći bez trikova. Kako je napunio Vintage Industrial jesenas, tako je nedavno rasprodao i Hrvatski glazbeni zavod, kao što je dominirao i na 2. Rock&Off-u. Uzročno posljedično gledano medijski je počeo ‘iskakati iz paštete’ i to je svakako legitimna pojava. Što bi onda bio Porin kad bi se pravio gluh na sve to? Pored brojnih nominacija strpaše J.R.-a tako i u Kategoriju br. 3 – Novi izvođač godine, u kojoj ne samo da nema što tražiti, već mu i pravila zabranjuju da u njoj bude nominiran. Ali eto, postoji komisija, i to porinovska, koja je dala zeleno svjetlo mimo vlastitih pravila.
Mimo istih pravila su tu i Porto Morto, u ovom trenutku jedan od najuspješnijih sastava iz JeboTon kolektiva koji je pred kraj prvog desetljeća novog milenija bio svojevrsni inkubator za bendove koji su se međusobno pomagali kako bi uopće mogli negdje svirati, jer, pogađate, nit je postojalo medija, nit struke koje je bilo briga za njih, nit više od par klubova gdje su se mogli pojaviti. Porto Morto su prisutni na sceni u promjenjivoj formi još od 2011. godine, dok je prošlogodišnji „Portofon“ njihov drugi dugosvirajući album, na kojem im je gostovao i Darko Rundek u, odavno smo se svi složili, najboljem gostovanju koje je Rundek ikad imao, kad je riječ o njegovim gostovanjima mlađim izvođačima. Porto Morto su ostali dosljedni svojoj DIY priči i dalje od objave „Portofona“ na Bandcampu nisu otišli. Trenutno u ovoj konstelaciji u Kategoriji br. 3 Porto Morto se čine izglednijom kolateralnom žrtvom te kategorije od Lu Jakelić, dakako u korist (očekivane) pobjede J.R. Augusta, jer sve upućuje na prekopirani scenarij ovogodišnjih Grammyja, koje je pomela Billie Eillish. Zasad se na hrvatskom glazbenom nebu takve karte otvaraju J.R. Augustu, jer je i Porinu potreban neki pomak, a spomenutog ljepotana anđeoskog glasa i gospel izričaja kao da je samo nebo poslalo da spere sve dosadašnje grijehe. No dobro, ne nebo, već Croatia Records.
No da se vratimo na pravila. Po novom čitanju porinovskog pravilnika, ove sezone ste kao mladi glazbenik mogli ući u Kategoriju br. 3 ako ste snimili prvijenac za Croatiu Records, ili ako ste uistinu toliko talentirani da ste u stanju ukalupiti jednog Darka Rundeka u njegovu novu glazbenu mladost.
Po kojem principu su drugi odbijeni od strane komisije teško je reći, no za jednog smo doznali. Riječ je o zagrebačkoj grupi Nellcote koja je prošle godine objavila dugosvirajući prvijenac „Disturbance In A Quiet Summer Night“. Taj bend kojeg predvodi pjevač i gitarist Vinko Ergotić jest postojao u formi demo benda ‘daleke’ 2012. i 2013. , no nakon toga je utihnuo i nije ga bilo, sve dok to isto ime spomenuti Ergotić nije vratio, ali više u kantautorskoj formi na EP-iju „Surrender“ 2017. godine, da bi potom u dvije godine postepeno okupio bend koji je odsvirao i snimio spomenuti „Disturbance In A Quiet Summer Night“ album koji je objavio prošle 2019. domaći Geenger Records.
Nellcote je porinovska komisija dakako odbila jer ne zadovoljava pravilnik i jer postoje još od 2012. godine, odašiljući poruku da ono što je dozvoljeno J.R. Augustu, nije dozvoljeno grupi Nellcote, tj. da ono što je dozvoljeno Croatia Recordsu nije dozvoljeno Geenger Recordsu.
Složite ćemo se svi da ovakav ishod od tijela poput te porinovske komisije koja krčmi po dvostrukim mjerilima može samo unijeti razdor u trenutno potentni dio ove male scene, ali to jasno ocrtava stanje u kojem određeni estradni klanovi počinju penetrirati u istu. A penetriraju zato jer su tu počeli njušiti novac, a ne toliko neku kvalitetu. Iz svega toga dolazimo do drugog ogromnog problema, a to je monopolizacija. Izvođači Croatia Recordsa ove godine zastupljeni su s preko 60 posto nominacija na Porinu. Ne znam kako kod nas, ali svud u svijetu se tako nešto zove monopol. Očigledno je da Porin kroz mehanizme pravilnike i kroz djelovanje svoje ‘famozne’ komisije tom monopolu pogoduje, umjesto da ga sprječava. Tom temom monopola ćemo se pozabaviti u idućem nastavku.